Ciljanje inflacije kao moderna monetarna strategija centralnih banaka nakon globalne financijske krize
Ciljanje inflacije postala je okosnica monetarne politike dijelom i zbog propasti njena prethodnika, ciljanja deviznog tečaja tijekom valutne krize devedesetih godina prošloga stoljeća. Nakon što je Novi Zeland inicijalno prihvatio 1990. godine monetarnu politiku ciljane inflacije, ona je postala iz...
| Main Author: | |
|---|---|
| Other Authors: | |
| Format: | Master Thesis |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Veleučilište VERN.
2017
|
| Subjects: | |
| Online Access: | https://repozitorij.vern.hr/islandora/object/vern:41 https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:146:858690 https://repozitorij.vern.hr/islandora/object/vern:41/datastream/PDF |
| Summary: | Ciljanje inflacije postala je okosnica monetarne politike dijelom i zbog propasti njena prethodnika, ciljanja deviznog tečaja tijekom valutne krize devedesetih godina prošloga stoljeća. Nakon što je Novi Zeland inicijalno prihvatio 1990. godine monetarnu politiku ciljane inflacije, ona je postala izbor većeg broja središnjih banaka u industrijskim ekonomijama (Kanada, UK, Švedska, Finska, Australija, Švicarska, Norveška, Island, Izrael, Čile i drugi) i u tranzicijskim zemljama (Češka, Poljska, Mađarska). Ciljanje inflacije svodi se na to da središnja banka izrađuje projekciju buduće putanje inflacije, projekcija se uspoređuje sa stopom inflacije koja je cilj, a zatim razlika između prognoze i cilja određuje prijeko potrebno prilagođavanje instrumenata monetarne politike. Bez obzira na specifičnost hrvatskog monetarnog sustava koji karakterizira visoka razina euriziranosti gospodarstva, valja propitati institucionalne uvjete i dosadašnje rezultate politike ciljane inflacije u drugim zemljama i procijeniti poziciju Hrvatske u tom smislu, a u nadolazećem razdoblju. Veliki udar ciljane inflacije dogodio se u rujnu 2008., kad je postalo jasno da središnje banke koje su se oslanjale na ciljanje inflacije nisu dovoljno pozornosti posvetile rastu cijena imovine. Praktični događaji u svijetu poslije krize pokazuju da se umjesto dotadašnjeg fokusiranja samo na visinu stope inflacije preko koncepta ciljanja inflacije, naglasak dao na stimuliranje gospodarskog rasta i zaposlenosti. Ovo je zapravo više preformulirani koncept ciljane inflacije kakav danas postoji u većini središnjih banaka vodećih ekonomija u svijetu. Inflation targeting has become the cornerstone of monetary policy partly due to the collapse of its predecessor, targeting the foreign exchange rate, during the currency crisis of the nineties of the last century. After New Zealand initially adopted monetary policy targeting inflation in 1990, it became the choice of a larger number of central banks in industrial economies (Canada, UK, Sweden, Finland, Australia, Switzerland, Norway, Iceland, Israel, Chile and others) and transition countries (Czech Republic, Poland, Hungary). Inflation targeting focuses on the central bank's projection of the future inflation path, the projection being compared with the inflation rate that is the target, and then the difference between the forecasts and the targets determines the necessary adjustment of the monetary policy instruments. Regardless of the specificity of the Croatian monetary system, which is characterized by a high level of eurizisation of the economy, it is necessary to ask for the institutional conditions and results of the targeted inflation targeting in other countries and to assess the position of Croatia in the coming period. A major hit inflation targeting came in September 2008, when it became clear that central banks that relied on inflation targeting did not pay enough attention to asset price growth. Practical events in the post-crisis world show that instead of focusing on inflation at the height of the inflation rate, the emphasis has shifted to stimulating economic growth and employment. This is, in fact, a more pre-shaped concept of targeted inflation as it currently exists in most of the leading central banks of the world's largest economy. |
|---|