Reagovanje dece i odraslih na školsko nasilje

Cilj istraživanja je da opiše reagovanje učenika i odraslih koji rade u školi na nasilje. Reakcije na nasilje, usmereno detetu lično, razlikujemo od reakcija na nasilne scene kojima dete prisustvuje kao svedok. Analizirani podaci, prikupljeni upitnicima u okviru programa za borbu protiv nasilja, koj...

Full description

Bibliographic Details
Main Authors: Plut, Dijana, Popadić, Dragan
Format: Article in Journal/Newspaper
Language:unknown
Published: Institut za pedagoška istraživanja, Beograd 2007
Subjects:
Online Access:http://reff.f.bg.ac.rs/handle/123456789/641
http://reff.f.bg.ac.rs/bitstream/id/2169/638.pdf
https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_reff_641
Description
Summary:Cilj istraživanja je da opiše reagovanje učenika i odraslih koji rade u školi na nasilje. Reakcije na nasilje, usmereno detetu lično, razlikujemo od reakcija na nasilne scene kojima dete prisustvuje kao svedok. Analizirani podaci, prikupljeni upitnicima u okviru programa za borbu protiv nasilja, koji je 2005. godine pokrenuo UNICEF, obuhvataju odgovore 25.056 učenika i 4.793 odrasle osobe iz 71 škole u Srbiji. Rezultati pokazuju da učenici nekonzistentno reaguju na nasilje, i da u svom repertoaru imaju i konstruktivne i nekonstruktivne načine reagovanja. Polovina učenika je spremno da u slučaju ugroženosti traži pomoć drugih, a raširena su i ona reagovanja (uzvraćanje agresijom ili submisivnost) koji potkrepljuju dalje nasilje. Svaki deseti učenik koji je žrtva nasilja samo trpi i prikriva nasilje. U slučaju da su svedoci nasilja, 11% učenika se dosledno distancira od pomaganja. Učenici koji su žrtve nasilja ne osećaju se napušteno od vršnjaka, 73% je izjavilo da su im drugovi pomagali. Mada sami odrasli visoko ocenjuju svoju spremnost i sposobnost reagovanja na nasilje, mere koje oni preduzimaju učenici ne ocenjuju dobro. U zaključku je obrazloženo kojim sve merama je moguće zaustaviti samoreprodukciju nasilnog ponašanja u školi i istaknuta je potreba za programima za prevenciju školskog nasilja koji bi se bazirali na uključivanju celokupnog školskog kolektiva, a posebno učenika. The aim of this research is to describe the reaction of pupils and adults who work in school to violence. Reactions to violence, aimed at the child personally, have to be differentiated from the reactions to the violent scenes that the child witnesses. The analyzed data, collected in the questionnaires within the program of fighting violence which was started by UNICEF in 2005, comprise the answers of 25.056 pupils and 4.793 adults from 71 schools in Serbia. The results indicate that the pupils react to violence inconsistently and that in their repertoire they have both constructive and non-constructive ways of reacting. One half of ...