Empatija i kreativnost kao sastavnice bioetičke edukacije u fizioterapiji
Bioetika je područno, relacijsko-filozofska i pluriperspektivna etika nastala kao nužni odgovor na sve kompleksnije moralne probleme nastale uslijed napretka medicine i znanosti te služi kao neutralno područje za suočavanje različitih moralnih perspektiva s namjerom pronalaženja rješenja. U tranzici...
| Main Author: | |
|---|---|
| Other Authors: | |
| Format: | Bachelor Thesis |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Zdravstveno veleučilište.
2022
|
| Subjects: | |
| Online Access: | https://sveznalica.zvu.hr/islandora/object/zvu:6725 https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:139:756189 https://sveznalica.zvu.hr/islandora/object/zvu:6725/datastream/PDF |
| Summary: | Bioetika je područno, relacijsko-filozofska i pluriperspektivna etika nastala kao nužni odgovor na sve kompleksnije moralne probleme nastale uslijed napretka medicine i znanosti te služi kao neutralno područje za suočavanje različitih moralnih perspektiva s namjerom pronalaženja rješenja. U tranziciji civilizacijskih epoha, prijelazu iz novog vijeka, koji je obilježavalo bezgranično pouzdanje u voditeljsku moć znanosti, u novu bioetičku epohu koja predlaže novi cilj i drukčiju ulogu znanosti, temeljna su obilježja empatija, brižnost, važnost i vrijednost osobnog ljudskog doživljavanja i emocionalnog stanja te ponovno pronalaženje međusobnog poštovanja kao i poštovanja prema ljudskosti samoj. Fokus je na osobnom napretku, razumijevanju ljudskih motivacija, želja, strahova, samoostvarenju i ispunjavanju osobnih kreativnih potencijala. U medicinskoj struci, u okviru koje je bioetika i nastala te se primjenjuje, posebice je očita potreba reevaluacije prioriteta i pristupa liječenju te je poželjno kretanje u smjeru holističkog gledanja ljudskog zdravlja imajući na umu smjernice kao što su integrativnost, suosjećanje, nadilaženje ustaljenih stereotipičnih društvenih uloga, ali i osobni integritet te spoznaja o vlastitim mogućnostima i granicama. Da bi došlo do takvih promjena, edukacija novih zdravstvenih djelatnika mora izaći iz dosadašnjih okvira kurikuluma zasnovanih i prilagođenih na uvjete prošlog vremena i omogućiti prostor za individualnu ekspresiju, razvoj mašte i vlastitih interesa te osobni doprinos umjesto inzistiranja na usađivanju fiksnih moralnih stajališta i pristupa ljudskom zdravlju. Od nastavnika je očekivano da pozorno prate i na umu imaju vlastiti proces aktualizacije kako bi studentima bili primjer i inspiracija da i sami zadiru dublje u važna pitanja koja se tiču shvaćanja sebe, ljudi oko sebe, svoje uloge u društvu i promjena potrebnih kako bi kompletno društvo doseglo novi stupanj kvalitete života i sveopćeg napretka. Takav napredak u zdravstvu zrcaliti će razvoj čovječanstva u cjelini. |
|---|