Antirabična vakcinacija osoba na području grada Zagreba: prikaz i usporedba godina 2008. i 2015.

Bjesnoća je akutna zarazna bolest koja pogađa središnji živčani sustav. Virus se nakon umnažanja, preko intervertebralnih spinalnih ganglija prenosi u središnji živčani sustav. Tu se stvaraju lezije u obliku negnojnog encefalomijelitisa. Iz mozga se zatim širi prema periferiji od kuda dospijeva do ž...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Lijić, Kristina
Other Authors: Puntarić, Dinko
Format: Master Thesis
Language:Croatian
Published: Zdravstveno veleučilište. 2017
Subjects:
Online Access:https://sveznalica.zvu.hr/islandora/object/zvu:1747
https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:139:609177
https://sveznalica.zvu.hr/islandora/object/zvu:1747/datastream/PDF
Description
Summary:Bjesnoća je akutna zarazna bolest koja pogađa središnji živčani sustav. Virus se nakon umnažanja, preko intervertebralnih spinalnih ganglija prenosi u središnji živčani sustav. Tu se stvaraju lezije u obliku negnojnog encefalomijelitisa. Iz mozga se zatim širi prema periferiji od kuda dospijeva do žlijezda slinovnica te se u velikoj količini nalazi u slini oboljelih životinja. Progresija ovisi o količini inokuliranih virusa i udaljenosti rane od mozga. Inkubacija obično traje 1 do 2 mjeseca, ali može i >1 godine. Početni simptomi su nespecifični: glavobolja, vrućica i malaksalost. Poslije ovise o obliku bolesti (furiozni ili paralitički). Bjesnoću je moguće spriječiti pravodobnom imunizacijom, odnosno preekspozicijskom ili postekspozicijskom. Kod utvrđene sumnje na prijenos infekcije provodi se i pasivna imunizacija specifičnim rabijesnim imunoglobulinom. Gledajući način prijenosa poznajemo tri oblika bjesnoće; urbana, silvatična te bjesnoća šišmiša. Bolest je raširena po cijelom svijetu, osim Antarktika. Nalazi se na 10. mjestu prema infektivnim bolestima. Ugrožene su siromašne i ranjive populacije, većinom u Aziji i Africi. U nas je bjesnoća potvrđena na području cijele zemlje s iznimkom jadranskih otoka. Osnivanje Zagrebačkog Pasteurovog zavoda 1918. godine početak je antirabične djelatnosti u Hrvatskoj. Godina 1986. značajna je po pismu Pasteurovog Instituta u Parizu, u kojem se odaje puno priznanje zagrebačkoj 2-1-1 shemi cijepljenja. Godina 1992., priznanje 2-1-1 sheme od strane Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Referentni centar za bjesnoću i i antirabična ambulanta svakodnevno surađuju sa svim tijelima koja doprinose trenutno povoljnoj epidemiološkoj slici. U radu je opisana epidemiološka slika bjesnoće kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj. Cilj ovog rada bio je prikazati i usporediti broj pregledanih i procijepljenih osoba kod kojih se sumnjalo na zarazu bjesnoćom, u godinama 2008. i 2015., na području Grada Zagreba. U 2008. godini u ambulantu za antirabičnu zaštitu NZZJZ „Dr Andrija ...