CT dijagnostika kraniocerebralnih ozljeda u dječjoj dobi

Kompjuterizirana tomografija (CT) je složena slikovna dijagnostička metoda koja omogućuje prikaz organa u unutrašnjosti ljudskog tijela koristeći se poprečnim presjecima. Prigodna je za pacijente svih kliničkih kategorija i uzrasta jer je neinvazivna, bezbolna i brza. Kompjuterizirana tomografija da...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Volarević, Katarina
Other Authors: Roić, Goran
Format: Bachelor Thesis
Language:Croatian
Published: Zdravstveno veleučilište. 2019
Subjects:
CT
Online Access:https://zir.nsk.hr/islandora/object/zvu:3583
https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:139:330527
https://zir.nsk.hr/islandora/object/zvu:3583/datastream/PDF
Description
Summary:Kompjuterizirana tomografija (CT) je složena slikovna dijagnostička metoda koja omogućuje prikaz organa u unutrašnjosti ljudskog tijela koristeći se poprečnim presjecima. Prigodna je za pacijente svih kliničkih kategorija i uzrasta jer je neinvazivna, bezbolna i brza. Kompjuterizirana tomografija daje slojevni prikaz tijela koristeći ionizirajuće zračenje za nastanak slike. Zbog vrhunske dijagnostičke kvalitete krajnje snimke, kompjuterizirana tomografija zauzima prvo mjesto kad je riječ o hitnim, po život opasnim situacijama. U takva stanja spadaju i kraniocerebralne ozljede koje obuhvaćaju povrede mozga i kostiju lubanje. I sami smo svjedoci brojnih ozljeda, posebice u prometu, često s tragičnim ishodom, a najčešći uzrok takvog ishoda su kraniocerebralne ozljede. Ozljede kraniocerebralnog područja su vodeći uzrok smrti i teškog invaliditeta u dječjoj dobi. Osim toga, postoje određene specifičnosti takvih ozljeda kod djece koje se značajno razlikuju od istih ozljeda kod odraslih. Važna karakteristika, posebno teških kraniocerebralnih ozljeda, koju treba prepoznati je njena povezanost sa zlostavljanjem djece („child abuse“). Budući da se radi o stanjima gdje je ugrožen život pacijenta, potrebna je brza i precizna dijagnostika i medicinska intervencija. Naime, kraniocerebralne ozljede najčešće su praćene i ozljedom mekih tkiva glave i to razderotinama i nagnječenjima. Ozljede mekog tkiva ne znače ujedno i prisutnost kraniocerebralnih ozljeda. Stoga je prilikom obrade rane važno obaviti pregled svih slojeva rane te palpaciju kosti lubanje. Vrlo je važan timski rad medicinskog osoblja kako bi se postavila dijagnoza. Postavljanje ispravne dijagnoze temelji se na uzimanju anamneze, procjene stanja svijesti, neurološkom ispitivanju te provjeri postojanja pridruženih ekstrakranijalnih ozljeda.