Način na koji djeca rane i predškolske dobi percipiraju TV reklamne poruke

Moglo bi se reći kako su reklame neizostavni dio naše svakodnevice. Toliko smo okruženi njima na svakome koraku i u svakoj vrsti medija: televizija, radio, internet da bi bilo nemoguće odcijepiti se i izolirati od njih. Preko reklama i oglasa proizvođači dopiru do potrošača i domišljatim idejama nas...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Mravunac, Mihaela
Other Authors: Nox, Astrid
Format: Master Thesis
Language:Croatian
Published: Sveučilište u Zagrebu. Učiteljski fakultet. 2020
Subjects:
Online Access:https://zir.nsk.hr/islandora/object/ufzg:2373
https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:147:958141
https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/ufzg:2373
https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/ufzg:2373/datastream/PDF
Description
Summary:Moglo bi se reći kako su reklame neizostavni dio naše svakodnevice. Toliko smo okruženi njima na svakome koraku i u svakoj vrsti medija: televizija, radio, internet da bi bilo nemoguće odcijepiti se i izolirati od njih. Preko reklama i oglasa proizvođači dopiru do potrošača i domišljatim idejama nastoje pridobiti pažnju potrošača kako bi mu reklama bila dovoljno primamljiva da je aktivno gleda, upamti i poželi kupiti proizvod, bez obzira na to je li mu on uistinu potreban. Ako se marketinški odjeli proizvođačkih kompanija toliko trude kako bi pridobili odraslu publiku i naveli ih na kupnju, koliko li se tek trude da zadobiju povjerenje i odanost najmlađih članova zajednice: djece. Budući im nedostaje životnog iskustva i kritičnosti pri vrednovanju sadržaja koje televizija nudi, djeca čina idealnu skupinu potrošača. Metodom anketnog upitnika ispitalo se navike roditelja kad je u pitanju gledanje televizijskog programa te koliko ga sami u danu gledaju, razgovaraju li s djetetom za vrijeme gledanja (ukoliko zajedno gledaju), prepoznaju li reklamu svog omiljenog crtanog filma kad se prikazuje te u kojoj mjeri gledanje(ili ne gledanje) reklama određenog proizvoda na TV-u utječe na njihove potrošačke navike. Upitnik je proveden na 185 sudionika roditelja djece rane i predškolske dobi na području Republike Hrvatske, u zagrebačkom dječjem vrtiću „Izvor“.Postavljene su tri hipoteze: većinaroditelja pridaje pažnju sadržajima koje njihovo dijete gleda na TV; tek manji broj roditelja djece rane i predškolske dobi ograničava djetetu količinu vremena provedenog pred TV-om te posljednja hipoteza koja glasi kako većina roditelja koristi TV kao alat nagrade ili kazne. Prva je hipoteza postavljena zato što se prvotno želi ispitati posvećuju li roditelji pažnju kojim sadržajima roditelji izlažu djecu a time posredično i reklamama koje prekidaju redovan program. Sljedeća hipoteza odlazi korak dalje, a to je da kako sa shvaćanjem važnosti vrste sadržaja koji se puštaju djeci dolazi i vremenska dimenzija, točnije vremenski period u ...