Euroazijski ris (Lynx lynx L.) u Hrvatskoj 50 godina nakon njegove reintrodukcije

• Main Author: Hunjak, Iva
• Other Authors: Margaletić, Josip
• Format: Bachelor Thesis
• Language: Croatian
• Published: Sveučilište u Zagrebu. Fakultet šumarstva i drvne tehnologije. Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje. 2021
• Subjects: ris; Lynx lynx; reintrodukcija; LIFE Lynx; dinarska populacija risa; Eurasian lynx; reintroduction; Dinaric lynx population; BIOTEHNIČKE ZNANOSTI. Šumarstvo. Urbano šumarstvo i zaštita prirode; BIOTECHNICAL SCIENCES. Forestry. Urban Forestry and Nature Conservation; Kad’; Lynx; Lynx lynx lynx
• Online Access: https://zir.nsk.hr/islandora/object/sumfak:2688; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:108:669322; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/sumfak:2688; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/sumfak:2688/datastream/PDF

Euroazijski ris je jedna od tri velike zvijeri koje obitavaju na području Republike Hrvatske. One čine važnu sastavnicu biološke raznolikosti i nalaze se na vrhu hranidbenog lanca kopnenih ekoloških sustava. Uloga predatora stavlja ih u konflikt s čovjekom što je rezultiralo ugroženošću ovih vrsta. Jedan od najugroženijih sisavaca Hrvatske je euroazijski ris (Lynx lynx). Danas su poznate četiri vrste risa – kanadski i crvenodlaki ris koji žive na području Sjeverne Amerike i euroazijski i iberijski ris koji obitavaju na Europskom kontinentu. Euroazijski je ris rasprostranjen u šumovitim brdsko-planinskim područjima Dinarida od hrvatsko-slovenske granice na sjeverozapadu do hrvatsko-bosanskohercegovačke granice na jugoistoku. Euroazijski ris je najveća vrsta iz roda risova. On je specijalizirani predator koji se hrani isključivo mesom, a glavni plijen risa čine parnoprstaši poput srne (Capreolus capreolus), jelena (Cervus elaphus) i divokoze (Rupicarpa rupicarpa). Ris je teritorijalna životinja koja živi samotnjačkim načinom života što regulira gustoću populacije. Osnovni čimbenici staništa koji uvjetuju rasprostranjenost risa su dostupnost hrane, pokrivenost staništa vegetacijom i stupanj utjecaja čovjeka. U posljednjih nekoliko stoljeća veliki broj vrsta mesoždera drastično se smanjio. Ova je situacija izravna ili neizravna posljedice ljudske aktivnosti. Veći dio procesa izumiranja risa u Europi dogodio se do početka 19. stoljeća. U dinarskoj populaciji risa, glavni uzrok izumiranja u Europi u 19. stoljeću bila je prvenstveno fragmentacija i loši uvjeti prehrane u staništu risa, a lov je kao faktor vjerojatno bio sporedan u izumiranju lokalnih populacija. 1973. godine ponovno je uvedena populacija risa na područje Dinarida kad je ispušteno 6 jedinki iz Slovačke. Populacija se proširila u smjeru sjeverozapada, prema Italiji i Alpama, ali i prema jugoistoku, prema Bosni i Hercegovini. Devedesetih je godina ris bio prisutan u jugozapadnoj polovici Slovenije pa sve do zapadnih planina Bosne na jugoistoku. Danas je ...