Psihološki aspekti modifikacije izgleda tijela
Tjelesno modificiranje definira se kao postupak koji relativno trajno i namjerno mijenja izgled i formu tijela. Osim modifikacija putem kirurških zahvata, ovdje ubrajamo i tetoviranje, piercing, stvaranje ožiljaka, genitalno sakaćenje te kozmetičke intervencije poput botoxa i hijaluronskih filera. I...
Main Author: | |
---|---|
Other Authors: | |
Format: | Master Thesis |
Language: | Croatian |
Published: |
Sveučilište u Zagrebu. Medicinski fakultet. KATEDRA ZA PSIHIJATRIJU I PSIHOLOŠKU MEDICINU.
2021
|
Subjects: | |
Online Access: | https://zir.nsk.hr/islandora/object/mef:4435 https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:240676 https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/mef:4435 https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/mef:4435/datastream/PDF |
Summary: | Tjelesno modificiranje definira se kao postupak koji relativno trajno i namjerno mijenja izgled i formu tijela. Osim modifikacija putem kirurških zahvata, ovdje ubrajamo i tetoviranje, piercing, stvaranje ožiljaka, genitalno sakaćenje te kozmetičke intervencije poput botoxa i hijaluronskih filera. Iako su kroz početak razvoja civilizacije tetoviranje i piercinzi bili oblik obilježavanja pripadnosti određenoj skupini, danas isti imaju drugačiju svrhu. Mediji uvelike promoviraju praktički nedostižni oblik tijela i potiču pojedince da kroz dijetetske mjere, rigorozni režim tjelovježbe, pa onda i kroz estetske zahvate postignu ideal ljepote. Pojedinci koji su psihološki osjetljiviji podložniji su i skloniji „popravljati svoje samopouzdanje i raspoloženje” kroz intervencije što se tiču tjelesnog izgleda. Fokus ovog rada je kroz psihodinamsku teoriju promotriti potrebu za modifikacijama tijela. Namjera nije generalizacija, s obzirom na raširenost tjelesnih modifikacija danas, ali treba imati na umu (posebno u kontekstu medicinske struke) da psihički vulnerabilne osobe i osobe s psihičkim poremećajima češće traže olakšanje psihičke patnje kroz navedene estetske i kozmetičke zahvate. Od psihičkih poremećaja u kojima postoji sklonost modifikaciji vanjskog izgleda ovdje opisujem i izdvajam tjelesni dismorfni poremećaj, antisocijalni, histrionski, borderline i narcistični poremećaj ličnosti. Jedna od zajedničkih karakteristika navedenim poremećajima jest aleksitimija – nesposobnost verbalizacije osjećaja i potreba iskazivanja istih kroz tijelo. Zbog traumatskih iskustava ili zanemarivanja u ranoj životnoj dobi, osobe nikada ne nauče raspoznavati svoja osjećajna stanja i nemaju kapacitet sami se umiriti. Često onda kroz tijelo postižu smirenje, odnosno kroz vanjsku promjenu postižu promjenu na razini osjećaja (iznutra). Osim psihofarmakoterapije koja može pomoći u ublažavanju poremećaja raspoloženja i anksioznosti, ovi pojedinci mogu imati velike koristi od psihoterapije. Također, važno ih je u kontekstu opće medicine i ... |
---|