Komunikacija u muzejima prilagođena osobama s invaliditetom

U ovom se radu predstavljaju muzeji koji sasvim ili djelomično ugošćuju projekte i izložbe prilagođene ljudima s invaliditetom. Prikazuje se novi oblik komunikacije u muzejskogalerijskim prostorima, koji se ne svodi samo na tehničku pomoć ljudima s invaliditetom kao što je postavljanje rampe u sluča...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Pensa, Maša
Other Authors: Barbarić, Vedran
Format: Master Thesis
Language:Croatian
Published: Sveučilište u Splitu. Filozofski fakultet. 2020
Subjects:
Online Access:https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffst:2437
https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:172:883724
https://repozitorij.svkst.unist.hr/islandora/object/ffst:2437
https://repozitorij.svkst.unist.hr/islandora/object/ffst:2437/datastream/PDF
Description
Summary:U ovom se radu predstavljaju muzeji koji sasvim ili djelomično ugošćuju projekte i izložbe prilagođene ljudima s invaliditetom. Prikazuje se novi oblik komunikacije u muzejskogalerijskim prostorima, koji se ne svodi samo na tehničku pomoć ljudima s invaliditetom kao što je postavljanje rampe u slučaju nepokretnih ili legende na brajici u slučaju slijepih i slabovidnih posjetitelja, nego se referira na prakse putem kojih je prezentacija umjetničkih djela prilagođena osobama s invaliditetom. Pri tom se predstavlja Museo Benozzo Gozzoli u Castelfiorentinu koji je svojim sadržajem u potpunosti prilagođen ljudima s invaliditetom. Freske renesansnog slikara Benozzo Gozzolia prevedene su u reljefne interpretacije, do muzeja nema stepenica, a katovi su povezani liftovima. Za gluhe i gluhonijeme posjetitelje u tom prostoru osiguran je video-vodič koji sadrži snimku gluhog povjesničara umjetnosti Carlo di Biase koji znakovnim jezikom tumači sadržaj muzeja. Muzej je svoja vrata također otvorio i ljudima s intelektualnim poteškoćama kao i ljudima s autizmom te je za njih osmislio i simboličko-vizualne vodiče koji su sami po sebi umjetničko djelo. Svojom pristupačnošću odlikuje se i Museo Tattile Statale Omero u Anconi, čiji je slijepi utemeljitelj profesor filozofije Aldo Grassini cijeli postav muzeja učinio taktilno pristupačnim kako za posjetitelje s oštećenjem vida tako i za posjetitelje bez oštećenja. Jer kako je on navodio za slijepe ljude je to način gledanja, dok je za videće dodir nova dimenzija umjetnosti. Ipak video-vodiči na znakovnom jeziku su sasvim izostavljeni, dok muzej tek sporadično ugošćuje vodiče koji se služe znakovnim jezikom. Profesor Aldo Grassini je inače i među rijetkim estetičarima koji je progovorio u dvjema svojim knjigama o važnosti prilagodbe vizualne umjetnosti za slijepe ljude. Nadalje, Firentinski muzeji su se također djelomično prilagodili ljudima s invaliditetom što za njih nije bio jednostavan zadatak jer svake prevelike muzejske promjene su donosile rizik za uništavanjem višestoljetne ...