RAZLIKE I SLIČNOSTI PRAKSE VOLONTIRANJA U HRVATSKOJ I SLOVENIJI

• Main Author: Beljo, Daniela
• Other Authors: Marić, Ivana
• Format: Bachelor Thesis
• Language: Croatian
• Published: Sveučilište u Zagrebu. Ekonomski fakultet. Katedra za organizaciju i management. 2015
• Subjects: DRUŠTVENE ZNANOSTI. Ekonomija; SOCIAL SCIENCES. Economics; volontiranje; civilno društvo; Hrvatska; Slovenija; sami
• Online Access: https://zir.nsk.hr/islandora/object/efzg:1085; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:148:432480; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/efzg:1085; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/efzg:1085/datastream/PDF

Možemo zaključiti da je volonterstvo jedan od kamena temeljaca civilnoga društva, jer oživljava najplemenitija stremljenja čovječanstva, zauzimanje za mir, slobodu, mogućnost izbora, sigurnost i pravičnost za sve ljude. Za volontere možemo reći da su temeljni uvjet za postojanje i djelovanje neprofitnih organizacija. Njihov entuzijazam, kreativnost, iskustvo i znanje odlučuju o njenoj učinkovitosti. Koncept volontiranja, uz podršku europske i međunarodne zajednice, već je dugi niz godina prisutan u civilnom sektoru, a dijelom i u radu javne vlasti u Republici Hrvatskoj. Uspoređujući njegov stadij razvitka s drugim europskim državama (Slovenijom), došlo se do zaključka da je potrebno uložiti još mnogo truda i rada u njegovo promicanje. Činjenica je, također, da Hrvatska u pogledu razvoja volonterstva uvelike kasni za ostatkom svijeta. U tome je potrebna intenzivna suradnja svih sektora, slijedeći preporuke koje su se iskristalizirale provedbom istraživanja na ovom području. Pritom problemu treba pristupiti višedimenzionalno – psihološki, sociološki, ekonomski i pravno, jer na svim tim poljima volonterstvo može i treba ostvariti bitnu ulogu u poticanju gospodarskog i socijalnog napretka. Aktivno sudjelovanje svakog pojedinca u radu zajednice može bitno doprinijeti smanjenju osjećaja nezadovoljstva postojećim prilikama, povećanju osjećaja prihvaćenosti i uvjerenja da svaki građanin ima svoju posebnu ulogu u društvu. Potičući aktivnosti u kojima građani imaju priliku za samoaktualizaciju, država može u značajnoj mjeri smanjiti negativne psihološke učinke djelovanja tržišnog mehanizma i dati svakome mogućnost da mjeri efektivnost svoga rada, koja pritom ne mora biti mjerljiva u materijalnim sredstvima. Građani mogu i moraju naučiti da djelotvornim iskorištavanjem slobodnog vremena kroz pomaganje drugima podižu razinu opće svijesti i zadovoljstva zajednice. Na pitanje zašto je to potrebno, odgovorio je Mahatma Gandhi rekavši da „sami moramo biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu“.