UGOVOR O TIMESHARINGU S POSEBNIM OSVRTOM NA TURISTIČKO PRAVO : Završni rad

Timeshare predstavlja zajednički naziv za različite pravne odnose koji su nastali na osnovu ugovora o timesharingu iz kojih proizilazi pravo periodičnog, ponavljanog korištenja određene stvari (nekretnina, apartman, vila, kuća za odmor, kamp prikolica, brod ili slično) u određenom ili odredivom vrem...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Skoko, Ana
Other Authors: Brnabić, Ratko
Format: Bachelor Thesis
Language:Croatian
Published: Sveučilište u Splitu. Ekonomski fakultet. 2018
Subjects:
Online Access:https://zir.nsk.hr/islandora/object/efst:2228
https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:124:094418
https://repozitorij.svkst.unist.hr/islandora/object/efst:2228
https://repozitorij.svkst.unist.hr/islandora/object/efst:2228/datastream/PDF
Description
Summary:Timeshare predstavlja zajednički naziv za različite pravne odnose koji su nastali na osnovu ugovora o timesharingu iz kojih proizilazi pravo periodičnog, ponavljanog korištenja određene stvari (nekretnina, apartman, vila, kuća za odmor, kamp prikolica, brod ili slično) u određenom ili odredivom vremenskom periodu, uz unaprijed plaćenu naknadu za sve vrijeme trajanja ugovora. Pojam i sami sustav timesharinga prvi puta susrećemo šezdesetih godina proteklog stoljeća u Velikoj Britaniji gdje je bio sinonim za sustav kupovanja nekretnine između četiri obitelji koje su potom koristile nekretninu prema vlastitom dogovoru. Tokom godina se sustav razvijao i širio diljem svijeta te se trenutno nalazi u više od 100 zemalja diljem svijeta. Kako se razvijao timesharing tako su se razvijali i njegovi oblici te osim klasičnih oblika jednostavne naknade, zakupnog oblika te prava na korištenje, dolazi do novih inovativnih oblika poput fiksnog tjedna, privatnih klubova itd. Trenutno najpopularniji oblik kojem se okreće sve veći broj timeshare odmorišta je bodovni sustav gdje korisnici i vlasnici timesharea mogu svoje stečene bodove zamijeniti za boravak u određenim timeshare jedinicama ili u određenim vremenskim periodima. Timeshare sustav je također prilika za mnoge prevarante da iskoriste naivnost ili neznanje vlasnika kako bi od njih izvukli veće količine putem traženja novca za određene fiktivne tvrtke ili naknade. Europsko vijeće je 1994. godine donijelo prvu direktivu vezanu za timeshare sustave, te je ista nadopunjena novom direktivnom 2009 godine (direktiva 2008/122/EC), te obzirom da je Republika Hrvatska članica Europske Unije podliježe toj istoj direktivi. Direktiva se sastoji od 20 članaka putem kojih se potrošača upoznaje sa njegovim pravima, te države članice sa regulacijama. Ministarstvo Gospodarstvo je prema zakonu o zaštiti potrošača donijelo pravilnik o sadržaju i obliku obavijesti o pravu potrošača na jednostrani raskid ugovora o vremenski ograničenoj uporabi (timeshare), dugotrajnom turističkom proizvodu, ...