Zajednička ribarska politika Europske unije
Europska Unija nastoji preuzeti vodeću politiku nad ribarskom politikom u svijetu. Riblji fond se smanjuje, te se javlja potreba za uspostavom racinalnijeg korištenja morskog prostora. Iako se Zajednička ribarska politika počela razvijati zbog ugroženosti okoliša i ribljeg fonda, sve veću ulogu ima...
| Main Author: | |
|---|---|
| Other Authors: | |
| Format: | Master Thesis |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Ekonomski fakultet u Osijeku.
2017
|
| Subjects: | |
| Online Access: | https://zir.nsk.hr/islandora/object/efos:1686 https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:145:877913 https://repozitorij.unios.hr/islandora/object/efos:1686 https://repozitorij.unios.hr/islandora/object/efos:1686/datastream/PDF |
| Summary: | Europska Unija nastoji preuzeti vodeću politiku nad ribarskom politikom u svijetu. Riblji fond se smanjuje, te se javlja potreba za uspostavom racinalnijeg korištenja morskog prostora. Iako se Zajednička ribarska politika počela razvijati zbog ugroženosti okoliša i ribljeg fonda, sve veću ulogu ima u svrhu zapošljavanja i u stvaranju BDP-a. Zajednička ribarska politika definirana je strogim propisima i pravilima, ali se državama članicama dozvoljavaju nacionalni propisi koji moraju biti u skladu sa zajedničkim interesima. Europska Unija nastoji uspostaviti međusektorsku i prekograničnu suradnju svih sudionika u pomorskom gospodarstvu kako bi se svladali brojni izazovi europskih mora. Ribarstvo i ribarska politika su doživjele mnoge reforme koje su bile u skladu s vremenom kako su nastupile. Današnja Zajednička ribarska politika ima za primarni cilj težiti oporavku ribljih stokova, ukidanju rasipnih praksi ulova, jačanju sektora i poticanju akvakultura. Akvakultura je djelatnost koja bilježi najveći rast zadnjih godina. Rast se odnosi na akvakulturu u Aziji, dok akvakultura u Europskoj Uniji stagnira. Akvakultura danas čini gotovo polovicu svjetske opskrbe vodenim organizmima za ljudsku prehranu. Kako u Hrvatskoj, tako i drugdje u svijetu (osim izuzetaka poput Islanda) ribarstvo ne „doprinosi“ nacionalnoj vrijednosti proizvodnje s više od 1%. Kako bi Europska Zajednička ribarska politika bila konkurentna, Europska Unija je osnivala fondove koji osiguravaju financijska sredstva za razvoj ribarstva. Na snazi je Europski fond za pomorstvo I ribarstvo. Nacionalnim operativnim programima se određuju mjere koje će se financirati, te države članice odlučuju na koji će način rasporediti financijsku potporu prema prioritetima fonda. The European Union strives to take over the leading policy over fisheries policy around the world. The fish stock is diminishing, and there is a need to establish a more rational use of the sea area. Although Common Fisheries Policy has begun to develop itself due to environment and fish ... |
|---|