Islam i ljudska prava: problem kompatibilnosti i teorija otvorene razmjene

• Main Author: Čustović, Ajla
• Other Authors: Kulenović, Enes
• Format: Doctoral or Postdoctoral Thesis
• Language: Croatian
• Published: Sveučilište u Zagrebu. Fakultet političkih znanosti. Odsjek za političku i socijalnu teoriju. 2020
• Subjects: DRUŠTVENE ZNANOSTI. Politologija. Politička teorija/povijest političkih ideja; SOCIAL SCIENCES. Political Science. Political Theory/History of Political Ideas; Odnosi između Crkve i države; Relations between church and state; info:eu-repo/classification/udc/322(043.3); islam; ljudska prava; šerijat; otvorena razmjena; dijalog; Rad ne sadrži ključne riječi na drugom jeziku; sami
• Online Access: https://dr.nsk.hr/islandora/object/fpzg:1108; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:114:764287; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/fpzg:1108; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/fpzg:1108/datastream/PDF

Doktorska disertacija pod naslovom Islam i ljudska prava: Problem kompatibilnosti i teorija otvorene razmjene kritički preispituje tri dominantna diskursa, u kojima se danas raspravlja o islamu i ideji univerzalnih ljudskih prava: nekompatibilistički, kompatibilistički i revivalistički diskurs. Problematika disertacije sagledava se kroz tri točke napetosti između islamskoga i liberalnoga razumijevanja ljudskih prava: slobodu vjerovanja (uključujući i pravo da se od vjere otpadne), slobodu izražavanja (na primjeru prikaza karikature proroka Muhameda) i (ne)ravnopravnosti žena. U disertaciji se univerzalnost ljudskih prava definira na način da ta prava počivaju na ideji jednakosti svih, pa se kroz prizmu takva poimanja univerzalnosti i primjenjujući metodologiju Bohmova razlikovanja dijaloga i rasprave kao svojevrsnog uvoda u Feyerabendovu teoriju otvorene razmjene diskursi odbacuju kao nekonstruktivni i neproduktivni za dijalog. Kritički preispitujući diskurse kroz metodološke okvire rada, ustanovljuje se kako se takvi apsolutistički diskursi, namećući normativni standard drugima, sami isključuju iz dijaloga, a otvorenu razmjenu svode na vođenu. U disertaciji se kroz kritiku triju navedenih diskursa postupno uvode progresivni islamski akteri, koji se nalaze u fokusu rada kao produktivniji i konstruktivniji dio islamske moralne tradicije. Disertacija se većim dijelom fokusira na progresivnu islamsku misao i interpretacijski proces kontekstualnog čitanja Kur'ana i hadisa te metodu idžtihada kojom se ukazuje na važnu ulogu ljudskoga posredništva. Krećući od pretpostavke da šerijat nije Bogom dan, nego nastaje ljudskim interpretacijskim procesom, u disertaciji se odbacuje nepromjenjivost šerijata, njegovo provođenje kao zakona države i ukazuje se na problematičnost pozivanja islamskih deklaracija ljudskih prava na šerijat kao na glavni izvor tih istih prava. Kako je progresivna islamska misao u fokusu disertacije, oslanjajući se na An-Na'imov pristup, u radu se ustraje na unutarnjem diskursu među muslimanima i ...