Menadžment pravosuđa u funkciji efikasnijeg rada sudova
Reforma pravosuđa u Republici Hrvatskoj provodi se već petnaest godina. Tijekom toga razdoblja racionalizirana je mreža sudova i uvedena digitalizacija sudskih spisa. Napravljena su određena funkcionalna poboljšanja međutim problem efikasnosti najvećim se dijelom ogleda u dugotrajnom vođenju sudskih...
| Main Author: | |
|---|---|
| Other Authors: | |
| Format: | Doctoral or Postdoctoral Thesis |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Ekonomski fakultet u Osijeku.
2018
|
| Subjects: | |
| Online Access: | https://dr.nsk.hr/islandora/object/efos:2651 https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:145:026321 https://repozitorij.unios.hr/islandora/object/efos:2651 https://repozitorij.unios.hr/islandora/object/efos:2651/datastream/PDF |
| Summary: | Reforma pravosuđa u Republici Hrvatskoj provodi se već petnaest godina. Tijekom toga razdoblja racionalizirana je mreža sudova i uvedena digitalizacija sudskih spisa. Napravljena su određena funkcionalna poboljšanja međutim problem efikasnosti najvećim se dijelom ogleda u dugotrajnom vođenju sudskih postupaka što je i dalje bolna točka hrvatskog pravosuđa. Dugotrajnost sudskih postupaka dovodi do sumnje javnog mijenja u neovisnost pravosuđa, u postojanje korupcije te općenito u vladavinu prava, kako je to naglašeno u evaluacijskom izvješću GREKO-a iz 2014. godine. U mnogim izvješćima se ukazuje na česta kršenja čl. 6.st.l. Konvencije o zaštiti Ijudskih prava i temeljnih sloboda koji se odnosi na pravo na suđenje u razumnom roku u vezi čega Europski sud za ljudska prava često nalazi povrede od strane domaćih sudova. Iz tih razloga reformski koraci u pravosuđu i dalje imaju status prvorazrednog pravnog, političkog, socijalnog, pa i gospodarskog pitanja. Pravosuđe je i dalje pod pojačanim društvenim i političkim pritiskom da smanji broj neriješenih predmeta, ubrza vrijeme postupanja, pojača pravnu sigurnost građana i poboljša svoju funkcionalnu organizaciju. Upravljanje sudom postaje aktivnost koja sudbenoj vlasti omogućuje ispunjavanje temeljnih zadataka i ciljeva na najbolji (kvaliteta) i najučinkovitiji način (efikasnost i ekonomičnost). U dosadašnjim analizama koje su provedene tijekom reforme kao mogući generatori problema efikasnosti sudskih postupaka označeni su organizacija rada sudova i posla sudaca, metodologija vrednovanja rada suca, upravljačke vještine sudske uprave i dr. Efikasnost pravosuđa znači brz i kvalitetan rad pravosudnih tijela, sposobnost mjerenja učinka rada , a često i uvođenje novih i poboljšanih metodologija rada. Upravljanje sudovima je tijekom reforme pravosuđa zanemarivano i nije mu pridavan odgovarajući značaj i pored činjenice što uspješna realizacija poslova u sudovima zavisi od dobre organizacije i plan planiranja, odnosno primjene nekih osnovnih pravila menadžmenta. Temeljni zadatak predsjednika sudova je upravljati sudskim predmetima (postupcima) od njihova zaprimanja do njihova rješavanja na najbolji (u skladu sa zakonom) način i „u razumnom roku” , pri čemu i ekonomičnost i učinkovitost sve više dobivaju na značenju. Ne postoji sustavno educiranje iz područja upravljanja sudovima. Predsjednici sudova danas upravljaju bez posebne edukacije, ostavljeni da sami vlastitim aktivnim pristupom „Court managementu" ostvare rezultate — u broju i omjeru riješenih predmeta, u financijsko materijalnom poslovanju, u uvođenju informatičkih tehnologija, u unapređenju sustava statističkog praćenja rada suda ili unapređenju administrativnih postupaka i SI. Rezultati rada u upravljanju sudovima više ovise o osobnom pristupu poslu, osobnim afinitetima, interesima ili sposobnostima pojedinaca koje te dužnosti obnašaju nego o sustavnom prepoznavanju i propisivanju uloge predsjednika suda kao menadžera suda. Uvođenje menadžerskih alata u sudsku upravu glavni je predmet istraživanja ove doktorske disertacije. Cilj je obraditi problematiku koja je vezana za upravljanje sudovima i staviti je u korelaciju s efikasnošću. Svrha doktorske disertacije je znanstveno utemeljeno, jasno i sadržajno dokazati da bi uvođenje menadžerskih znanja na sudove poboljšalo efikasnost sudova. Pregledno i sadržajno obraditi sva pitanja menadžmenta koja su od značaja u upravljanju sudovima i istovremeno dokazati da bi uvođenje menadžerskih znanja pomoglo predsjednicima sudova da značajno unaprijede upravljanje sudovima. Judicial reform in the Republic of Croatia is being carried out for fifteen years, during which time the network of courts was rationalized and the digitization of court files was introduced. Certain functional improvements have been made, but the problem of efficiency, which is largely reflected through long-term conduct of court proceedings, is still a painful point. The judiciary is still under intense social and political pressure to reduce the number of unresolved cases, speed up treatment time, enhance citizen legal certainty and improve its functional organization. Judicial governance becomes an activity that enables the judiciary to fulfill its core tasks and goals at the best (quality) and the most effective way (efficiency and economy). Judicial management has been neglected during judicial reform and has not been given the appropriate significance, in addition to the fact that successful realization of court work depends on good organization and planning, or application of some basic management rules. There is no systematic training in the field of court management. The results of court management work still depend on personal approach to work, personal affinities, and interests. The aim is to address the issue of court management and put it in correlation with efficiency. The purpose of the doctoral dissertation is scientifically based, clear and substantive to prove that the introduction of managerial knowledge on courts improved the efficiency of courts. Review and address substantively all the issues of management that are of significance in court management and at the same time prove that the introduction of managerial knowledge helped the presidents of the courts to significantly improve the management of the courts. This doctoral dissertation aims to formalize the management skills of the presiding judge by prescribing the legal requirement for the necessary managerial knowledge and skills to perform the functions of the presiding judge. The implementation of such education could be organized within the framework of the activities of the Judicial Academy. With the aforementioned knowledge and skills, the presidents of the courts would undoubtedly be easier to manage the courts, as it would enable them to plan more efficiently, manage human resources and internal and external communication. |
|---|