Savezničko oslobođenje koncentracijskih logora - prekretnica, ali ne i kraj Holokausta „Marševi smrti“ kao nastavak „Konačnog rješenja“ „drugim metodama“

• Main Author: Grinfelder, Ana Marija
• Format: Report
• Language: Croatian
• Published: Zagreb : Anna Maria Grünfelder 2022
• Subjects: evakuacijski marševi; marševi smrti; zatočenici; koncentracioni logori; „Konačno rešenje“; evacuation marches; death marches; detainees; concentration camps; "Final solution"; sami
• Online Access: https://www.jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/handle/123456789/2504; http://jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/bitstream/id/7982/SaveznickoOslobodjenjeKoncentracijskihLogoraOCR.pdf; https://hdl.handle.net/21.15107/rcub_jdb_2504

„Početak kraja Trećeg Reicha“, koji su već na proljeće 1944. godine slutili ne samo Saveznici, ne samo žrtve nacističkog terora, nego i sami nacistički moćnici, obilježen je s jedne strane eskalacijom terora, s druge strane, sve veći administrativni kaos, neodlučni, panični dužnosnici. Jedan od simptoma urušavanja državnog aparata je hektično ispražnjavanje koncentracijskih logora od zatočenika, obustava provedba „Konačnog rješenja“. „Evakuacijski marševi“ su tema ovog istraživanja, koji u historiografiji bivšeg jugoslavenskog prostora treba ispuniti određenu prazninu. Pokazat ću da su „evakuacijski marševi“, koje su njihove žrtve nazvale „marševima smrti“ sastavni dio „Konačnog rješenja“, nastavak istrebljenja Židova drugim metodama. Ujedno „marševi“ su sastavni dio povijesti istrebljenja i drugih europskih naroda koji su uvršteni u kategoriju „Pod-čovjek“ („Untermensch“). Žrtve evakuacijskih marševa zaslužuju - njih ukupno najmanje 250.000, da se one komemoriraju i da se „marševi smrti“ komemoriraju kao zasebno poglavlje, kao „finalna faza nacionalsocijalističkog genocida (Daniel Blatman). U toj fazi „Holokaust se odvijao pred očima javnosti, a uz aktivno sudjelovanje civilnog stanovništva, koje je moglo sve svoje frustracije i svoj antisemitizam iskaljivati nad nemoćnim „hodajućim kosturima“. U jugoslavenskom viđenju Drugog svjetskog rata - kao uostalom i u drugim socijalističkim zemljama - takve su žrtve supsumirane pod „žrtvama fašizma“, čime je potisnuto u zaborav posebno poglavlje povijesti iz perspektive žrtava. Pitanje, zašto se „obični ljudi“, spuštaju do te razine nečovječnosti, predmet je mnogih istraživanja u prošlosti i u sadašnjosti - odgovora na pitanje, kako to spriječiti, nema. „Der Anfang vom Ende des Dritten Reiches“ zeichnete sich schon im Frühjahr 1944 ab: nicht nur die Alliierten rechneten zu dieser Zeit schon damit, sondern auch die „Größen“ des Reiches: Sie reagierten darauf einerseits mit verstärktem Terror, andererseits aber mit chaotischen Entscheidungen und Maßnahmen. Eine dieser ...