Pokrajinski carski kult u rimskoj provinciji Dalmaciji

Pokrajinski carski kult bio je organiziran na području Hispanije Citerior (Tarraconensis), jugozapadne Germanije i Ilirika, to jest u onim provincijama u kojima su važne ratne i osvajačke uspjehe postigli upravo sami osnivači kulta, Gaj Julije Cezar i Oktavijan August. Od tri zabilježena konventa pr...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Jadrić-Kučan, Ivana
Format: Text
Language:Croatian
English
Published: Archaeological Museum Split; info@armus.hr 2012
Subjects:
Tit
Online Access:http://hrcak.srce.hr/92790
http://hrcak.srce.hr/file/136633
http://hrcak.srce.hr/file/136634
Description
Summary:Pokrajinski carski kult bio je organiziran na području Hispanije Citerior (Tarraconensis), jugozapadne Germanije i Ilirika, to jest u onim provincijama u kojima su važne ratne i osvajačke uspjehe postigli upravo sami osnivači kulta, Gaj Julije Cezar i Oktavijan August. Od tri zabilježena konventa provincije Dalmacije arheološki ostatci upućuju na službeno štovanje pokrajinskoga carskoga kulta unutar Skardonitanskoga konventa, te vjerojatno unutar Salonitanskog. Prema epigrafskom materijalu na kojem se spominju ara Augusti Liburnorum, sacerdos Liburnorum i civitates Liburniae, kult je bio organiziran samo za liburnske zajednice. Arheološki spomenici s područja Narone pokazuju organizirano carsko štovanje već u vrijeme Augustova života, međutim oni svi upućuju na municipalnu razinu kulta. U vrijeme flavijevske dinastije dolazi do restauracije pokrajinskoga carskoga kulta u Skardoni i do osnivanja novoga pokrajinskog kulta za zajednice jugoistočne Dalmacije u Dokleji. The provincial imperial cult was organized in the territories of Hispania Citerior (Tarraconensis), south-west Germania and Illyricum, thus in those provinces in which major wartime gains and conquests were achieved precisely by the cult’s founders, Gaius Julius Caesar and Octavian Augustus. Of the three districts (conventi) recorded in the province of Dalmatia, the archaeological remains indicate official worship of a regional imperial cult within the Scardona conventus, and probably within the Salona conventus as well. According to epigraphic material that mentions ara Augusti Liburnorum, sacerdos Liburnorum and civitates Liburniae, the cult was organized only for the Liburnian community. Archaeological evidence from the territory of Narona speaks of organized imperial worship already during the lifetime of Augustus, although they all indicate the cult’s municipal level. During the era of the Flavian dynasty, the regional imperial cult in Scardona was revived, while a new regional imperial cult was established for the communities of south-east Dalmatia in Doclea.