PSIHOLOŠKI I ORGANIZACIJSKI PRISTUPI SAMOUBILAČKOM TERORIZMU

• Main Author: Butorac, Ksenija; Visoka policijska škola Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske; [e-mail]
• Format: Text
• Language: Croatian
• Published: Croatian Sociological Association and Jesenski & Turk Publishing House 2011
• Subjects: samoubilački terorizam; psihološki profil; grupni identitet; organizacijska strategija; društveno-kulturni kontekst; poticajni i permisivni čimbenici; suicide terrorism; psychological profile; collective identity; organizational strategy; socio-cultural context; permissive and precipitant factors; Kad’; sami
• Online Access: http://hrcak.srce.hr/82925; http://hrcak.srce.hr/file/123406

Od nastanka suvremenog samoubilačkog terorizma ranih 80-ih godina prošlog stoljeća (Libanon), samoubilački terorizam je postao najsmrtonosniji oblik terorizma. Iako samoubilački terorizam čini tek tri posto svih terorističkih napada, oni su prouzročili stradanje 48 posto svih žrtava. Jednoznačna tumačenja ove pojave zanemaruju činjenicu da je terorističko ponašanje interakcija između psihologije pojedinca i izvanjskog okruženja. Psihološka motrišta fenomena terorizma važne su dimenzije istraživanja, ali im se treba pristupiti oprezno uzimajući u obzir motivacijski proces, psihopatologiju, probleme identifikacije, žudnju za vjerskom čistoćom, poniženje, očaj, osvetu i drugo. Terorističke napade rijetko kad izvode pojedinci koji djeluju sami. Oni su članovi veće mreže pa stoga postoji potreba za razlikovanjem motiva pojedinaca s jedne strane i organizacijskih razloga za sudjelovanje u samoubilačkim napadima s druge strane. Druga razina analize usmjerena je na organizacije (skupine, ćelije) koje imaju različite ciljeve i motive te na njihovu potrebu za održavanjem izborom prilagodbe dinamici i taktici određene skupine. Taktički i politički motivi i ciljevi utječu na odluku organizacije da se upusti u samoubilačke napade. Samoubilački terorizam se koristi pretežito stoga što se pokazao učinkovitom vojnom i/ili političkom strategijom. Treća dimenzija proučavanja terorizma obuhvaća različite povijesne, društvene, kulturne, vjerske i ekonomske čimbenike i uvjete koji nude kontekst za razumijevanje razina pojedinca i organizacije. Since the beginning of modern suicide terrorism in the early 1980s (Lebanon), suicide terrorism has become the most deadly form of terrorism. Although suicide attacks amounted to just three percent of all terrorist incidents, these attacks were responsible for forty-eight percent of all fatalities. Single-factor explanations overlook the fact that terrorist behavior is an interaction between individual psychology and external environment. Psychological aspects of the terrorism phenomenon are an important area of research but it needs to be approached with caution (motivational process, psychopathology, identity issues, longing for religious purity, humiliation, despair, revenge etc). Terrorist acts are rarely carried out by individuals acting on their own but by individuals who are members of larger network. Hence, there is a need to distinguish among individual motives on the one hand and organizational reasons to engage in suicide attacks on the other hand. Second level of analysis focuses on organizations (groups, cells) which have distinct goals and motives – the need to maintain themselves choosing to adopt particular group dynamics and tactic. Tactical and political motives and goals affect the organization’s decision to embark on suicide attacks. Suicide terrorism is used mainly because it has proven to be an effective strategy, militarily and/or politically. The third approach is environmental covering the various historical, social, cultural, religious and economic factors and conditions that provide the context for the individual and the organizational level.