POSLOVNA ETIKA U FINANCIJSKOM SEKTORU
Predlagatelji financijske teorije poduzeća uglavnom su stava da se drugi sudionici trebaju sami zaštititi (na primjer, radnici se mogu izboriti za sigurnije uvjete rada) ili zatražiti regulatornu zaštitu putem zakona o radu, sigurnosti i zaštiti zdravlja. Po financijskoj teoriji poduzeća, odgovornos...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Text |
| Language: | English |
| Published: |
Juraj Dobrila University of Pula, Department of Economics and Tourism 'Dr. Mijo Mirkovic'
2011
|
| Subjects: | |
| Online Access: | http://hrcak.srce.hr/77605 http://hrcak.srce.hr/file/115227 |
| Summary: | Predlagatelji financijske teorije poduzeća uglavnom su stava da se drugi sudionici trebaju sami zaštititi (na primjer, radnici se mogu izboriti za sigurnije uvjete rada) ili zatražiti regulatornu zaštitu putem zakona o radu, sigurnosti i zaštiti zdravlja. Po financijskoj teoriji poduzeća, odgovornost za održavanje etičkih standarda, provođenje internalizacije troškova i slično, u konačnici snosi vlada, a ne korporativni menadžeri. Glavni argument za takav stav je da korporativni menadžeri nemaju ni pravo ni sposobnost postavljati si višestruke nefinancijske ciljeve. Suprotno tome, teorija dionika tvrdi da su sudionici korporacije i svi oni koji imaju zakoniti interes u aktivnosti tvrtke, neovisno o eventualnom interesu kojeg tvrtka ima prema njima. Nadalje, interesi tih grupa dionika trebaju biti uzeti u obzir zbog njih samih a ne radi njihove koristi za tvrtku. Teorija dionika nije razvijena kao punopravna alternativa financijskoj teoriji, te je upitno je li nužno s njom nekompatibilna. SWM je opravdan u financijskoj teoriji radi dobrobiti koju donosi cjelokupnom društvu, što uključuje sve grupe dionika. Korporativni menadžeri ne moraju uzimati u obzir interese svih dionika sve dok su ti interesi na neki način adekvatno zaštićeni, kao na primjer vladinim regulativama. Osim toga, upravljanje korporacijom na način da se posvećuje pažnja interesima dionika može biti efikasan način maksimiziranja vrijednosti dioničara. Neke vrlo uspješne tvrtke imaju filozofiju koja zaposlenike i klijente stavlja na prvo mjesto. Proponents of the financial theory of the firm generally argue that other constituencies should either protect themselves (workers can bargain for safer working conditions, for example) or seek regulatory protection by means of occupational safety and health laws. On the financial theory of the firm, the responsibility for upholding ethical standards, forcing the internalization of costs, and so on, belong ultimately to government, not to corporate managers. The main argument for this position is that corporate managers have neither the right nor the ability to pursue multiple, nonfinancial goals.By contrast, stakeholder theory contends that the list of corporate constituencies includes all those who have a legitimate interest in the activities of a firm, regardless of any interest that the firm takes in them. Furthermore, the interests of these stakeholder groups merit consideration for their own sake, not because of their usefulness to the firm. Stakeholder theory has not been developed as a full-fledged alternative to the financial theory, and it is questionable whether it is necessarily incompatible with it. SWM is justified on the financial theory for its benefits to the whole of society, which includes all stakeholder groups. Corporate managers need not consider the interests of all stakeholders as long as these interests are adequately protected by some means, such as government regulation. In addition, managing a corporation with attention to stakeholder interests may be an effective means for maximizing shareholder value. Some very successful companies are driven by philosophies that put employees or customers first. |
|---|