Tradicijska nošnja sjeverozapadnog dijela otoka Krka (Omišalj, Dobrinj)

U radu se govori o tradicijskim nošnjama sjeverozapadnog dijela otoka Krka, koje u današnje vrijeme postaju raritet koji nestaje brže od mnogih drugih elemenata tradicijskog nasljeđa. Usporednim istraživanjima na primjerima tradicijskih nošnji iz područja Omišlja i Dobrinja nastoji se pokazati bogat...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Stepinac Fabijanić, Tihomira; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zavod za povijesne i društvene znanosti u Rijeci, Rijeka, Hrvatska; tistefab@hazu.hr
Format: Text
Language:Croatian
Published: Croatian Academy of Sciences and Arts 2009
Subjects:
Online Access:http://hrcak.srce.hr/55027
http://hrcak.srce.hr/file/83734
Description
Summary:U radu se govori o tradicijskim nošnjama sjeverozapadnog dijela otoka Krka, koje u današnje vrijeme postaju raritet koji nestaje brže od mnogih drugih elemenata tradicijskog nasljeđa. Usporednim istraživanjima na primjerima tradicijskih nošnji iz područja Omišlja i Dobrinja nastoji se pokazati bogatstvo različitih elemenata i tipova te naglasiti značaj nošnje kao izuzetno vrijednog, ali vrlo ugroženog, kulturnog dobra. Lokalni stanovnici sami su izrađivali i ukrašavali svoju odjeću, odijevali pojedine dijelove prema zadanim običajnim pravilima u različitim prigodama te nošnjom izražavali svoj status i svoj identitet, pripadnost određenom kulturnom krugu, odnosno društvenoj zajednici. Tema ovog rada također je pronalaženje različitih mogućnosti očuvanja originalnih odjevnih rukotvorina u sklopu muzejskih zbirki i izložbi, i to zalaganjem domaćih kulturno-umjetničkih društava. The topic of the paper are traditional national costumes of the North-Western part of the island of Krk, which have by now already become a rarity and are getting extinguished far more quickly than many other elements of traditional heritage. The parallel research of the traditional national costumes from Omišalj and Dobrinj has shown the richness of various elements and types, and emphasised the importance of the national costume as an exceptionally valuable, but also a very endangered cultural asset. The local inhabitants used to make and ornament their garments by hand and to arrange individual parts according to the rules set for various occasions; a costume itself was an evidence of a person’s status and identity, as well as of their belonging to a particular cultural circle, i.e. social community. An additional topic of the paper is identifying the options for preserving the original hand-made costumes within museum collections and exhibitions, and by engaging the national cultural associations.