Elita i diskriminirani između pozitivizma i dijalektike: potreba za promjenom obrazovanja
Tijekom povijesti, diskriminacija drugosti pokazuje se kao neumoljiva konstanta čovječanstva, što je vidljivo i iz činjenice da diskriminacija drugosti ustraje čak i onda kada do političke i svjetonazorske moći dolazi netko tko je sve do tog prijelaznog trenutka diskriminiran. Upravo je ta pojava te...
| Main Authors: | , |
|---|---|
| Format: | Text |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Institute for social research in Zagreb
2010
|
| Subjects: | |
| Online Access: | http://hrcak.srce.hr/48960 http://hrcak.srce.hr/file/75452 |
| Summary: | Tijekom povijesti, diskriminacija drugosti pokazuje se kao neumoljiva konstanta čovječanstva, što je vidljivo i iz činjenice da diskriminacija drugosti ustraje čak i onda kada do političke i svjetonazorske moći dolazi netko tko je sve do tog prijelaznog trenutka diskriminiran. Upravo je ta pojava tema ovog rada, prijelaz diskriminiranih na položaje moći i kontinuitet diskriminacijskih praksi. Naime, iako su ti pojedinci i grupe nekoć i sami bili diskriminirani, dolaskom na vlast nastavljaju provedbu diskriminacije. Nepregledan je broj razloga za takvo cirkularno kretanje, ali moguće je izdvojiti bitan momenat koji ujedinjuje sve izraze diskriminacije, a riječ je o zanemarivanju dijalektičkog kritičkog mišljenja u korist pozitivističkog poimanja stvarnosti, kojega je moguće djelotvorno osporiti promjenama u obrazovnoj politici i izvedbi nastave. Diskriminacija se održava i preživljava u uvjetima socijalizacijskog procesa, točnije kroz formalno obrazovanje koje potiče na pozitivističko i redukcionističko poimanje stvarnosti i drugosti, a taj se začarani krug može prekinuti samo uvođenjem načela dijalektike i kritičkog mišljenja u obrazovanje. Throughout history, discrimination of otherness has proved to be a constant companion of the human race, which can be seen in the fact that discrimination of otherness persists even when a formerly discriminated group starts exercising some political power in the world. This is the moment we are interested in, the moment of crossing from being discriminated against to being in power – the moment we see as indicative. Because even though those individuals themselves were discriminated against, when they start exercising power they also start to discriminate. The reasons for this circle of discrimination are countless, but we think there is one common reason for all those expressions of discrimination. Here we will present it as crossing from dialectic to positive view of reality which can be opposed only by changes in education policy and in class implementation. In other words, we will show that discrimination continues even when some (until then) discriminated group gets into the position of power. This happens because socialisation and education encourage positivistic and reductionalist view of reality and otherness. This vicious circle can only be broken by introducing the principles of dialectics into education. |
|---|