MENADŽMENT SPORTA: PRIPOVIJEDANJEM OSMIŠLJENA DJELATNOST MENADŽERA

• Main Authors: Edwards, Allan, Skinner, James, Gilbert, Keith
• Format: Text
• Language: English
• Published: Faculty of Kinesiology; [e-mail] 2004
• Subjects: core issues; critical reflection; demands of the job; professional development; job identity; Kernfragen; kritische Reflexion; Jobanforderungen; berufsbezogene Entwicklung; Jobidentität; sami
• Online Access: http://hrcak.srce.hr/4201; http://hrcak.srce.hr/file/6869

Članak je pokušaj da se istraži pripovijedanje sportskih upravitelja (menadžera) u Australiji. Sastajali smo se jednom mjesečno tijekom dužeg razdoblja kako bismo razmjenjivali svoje ideje o sportu. Tijekom tih sastanaka otkrili smo neke skrivene probleme i teškoće s kojima se svakodnevno moraju nositi sportski upravitelji, a onda smo postupno došli i do nekih zaključaka o težini zadataka koje valja obaviti. U članku smo definirali epistemologiju pripovijedanja kako bismo pokazali da pripovijedanje valja promatrati kao izvorno istraživačko oruđe znanstvenika iz područja sportskog menadžmenta, a ne kao još jednu “kvalitativnu paradigmu” koju je bolje ignorirati. Kao što raspravljamo u članku, narativni pristup sportskom menadžmentu dopušta istraživačima da povežu teoriju s iskustvom i uspostave odnos između svakodnevne prakse menadžera i njihovog znanja. Prihvatimo li takav pristup pripovijedanju, otvorit će nam se sasvim nov pogled na organizaciju sporta i pojedince koji su zaduženi za njeno učinkovito funkcioniranje. Stoga termin pripovijedanje, naracija, premda pripada govoru i premda je neformalan diskurs, odražava profesionalan i konceptualan proces kojim pojedinci iznose svoje osobne pripovijesti. Vrlo brzo smo otkrili da je prava svrha pripovijedanja obuhvatiti promišljanje ili teorijsku sastavnicu. Pripovijesti ne postoje, kako piše Bruner (1991): “u nekom stvarnom svijetu, gdje strpljivo i vječno čekaju da bi se vjerodostojno odrazile u tekstu. Čin stvaranja, oblikovanja naracije puno je više od pukog biranja, izvlačenja događaja iz stvarnosti, sjećanja ili mašte i od njihova slaganja nekim prikladnim redoslijedom. Događaji zapravo sami po sebi moraju tvoriti samo pripovijedanje.”(str. 8) Tako je pripovijedanje, naracija reflektivna, misaona praksa, a priča nije. Pripovjedač automatski dobiva moć da nadzire materijal koji predstavlja, moć koja izvire iz položaja organizatora da bi se pretočila u konačnu pripovijest. U našem druženju s upraviteljima, menadžerima impresioniralo nas koliko su se trudili i koliko su vremena uložili da bi dali značenje svome glasu. Drugim riječima, složili smo se da termin “glas” sa sobom nesvjesno nosi pretpostavku da je grupa prirodno autentična te da taj moćan medij dopušta sudionicima da tijekom istraživanja daju glas svojim problemima i brigama. Jer, kako kaže Ruddick (1993) o poimanju glasova: “koji su emocionalno više bestjelesni, više uznemirujući. Na jednoj razini mogu predstavljati pojedince ili skupine kojima je zanijekano pravo da sudjeluju ili ih se jednostavno nije slušalo .”(str. 8) Također smo dali pregled ideja koje se bave prisjećanjem (reminiscencijama) i istinitošću naracijskog istraživanja te smo nakon zapisivanja pripovijedanja, promišljanja i ponovnog zapisivanja zaključili da treba pažljivo istraživati i ispitivati kako bi se osiguralo učinkovito pokrivanje oba područja. Nekoliko se tema tijekom istraživanja stalno pojavljivalo: iskustvo, odgovornost, zahtjevi položaja, profesionalni razvoj, radne skupine, kolektivni duh i istraživač kao radnik na svome radnom mjestu. To su vrlo važna pitanja koja su menadžere kao skupinu zabrinjavala, a i nas istraživače su zanimala jer o njima prije istraživanja, tj. naših pripovjedačkih seansi nismo znali ništa. Kako se menadžeri nose s nepredvidljivošću života te kako rješavaju probleme s kojima se susreću? Svi odgovori su u naraciji. Njihove pripovijesti su pokazale kako je naracija vrlo snažna metoda koja omogućuje da se čuje kolektivni glas budući da većina menadžera zapravo radi u izolaciji i da, u biti, nemaju s kime podijeliti svoje ideje jer moraju paziti (čak se i boje) da bi drugi sportski kolektivi mogli iskoristiti njihove ideje. Naracijsko istraživanje omogućilo nam je da razumijemo i druge načine upoznavanja svijeta menadžera koji se svakodnevno bave problemima sporta. Nadamo se da će ovo istraživanje potaknuti i istraživače, ali i sve sudionike u sportu da razgovaraju, razmjenjuju ideje, umjesto da rade u samoći. Tako bi se mogle dobiti nove spoznaje o praksi sportskih menadžera. Until now sport managers have had difficulties in identifying core issues that form the framework for successful sport management practice. The purpose of this study was to explore what sport managers believe are the core issues that can contribute to successful sport management practice. This was achieved through an examination of the narrative experiences of 7 sport managers (4 male and 3 female) that highlighted how narrative can be used to enhance a sport manager’s understanding of their work environment through critical reflection. Through this examination the overriding issues that the participating sport managers believed provided a unique insight into their everyday lives centered on: (1) experience and power, (2) accountability; (3) demands of the job; (4) professional development; (5) ways of knowing; (6) collegiality; and (7) critical reflection. This narrative approach to understanding the lived experiences of sport managers allowed the researchers to connect theory with experience and to establish a relationship between daily practice and knowledge. Understanding the lived experiences of sport managers in this way can allow sport managers to establish new insights into how they interact with their sport organizations and the individuals and communities they serve in their daily operations. The following paper concludes by suggesting that through an increased interest in narrative as a way of knowing the stories disclosed may move other sport managers to share their own stories and experiences to assist in framing their own identity. Moreover, by prompting other sport managers to tell their stories, a deeper understanding of how professionals continue to grow and advance their sport management knowledge may be promoted. These narratives also taught us about deepening and extending our understanding of how sport managers construct meaning. In this way, new insights may be derived about the practice of sport management and how important it is to adding new knowledge for the discipline. Bis jetzt hatten die Sportmanager Schwierigkeiten mit der Erkennung der Kernfragen, die den Rahmen für eine erfolgreiche Managementpraxis darstellen. Die Absicht dieser Studie war zu untersuchen, was, nach der Meinung von Sportmanagern, die Hauptvoraussetzungen sind, die zu einer erfolgreichen Sportmanagement--Praxis beitragen können. In der Untersuchung wurden 7 Sportmanager (4 Männer und 3 Frauen) gebeten, über ihre Erfahrungen zu sprechen, was die Rolle der mündlicher Aussage bei der Vertiefung ihres Verständnisses der Arbeitsumgebung durch kritische Reflexion hervorhebte. Die vorrangigen Probleme, die gemäß der tätigen Sportmanager einen einzigartigen Einblick in ihr Alltagsleben gewähren sind folgende: (1) die Erfahrung und Macht (2) die Verantwortlichkeit; (3) die Jobanforderungen; (4) die berufsbezogene Entwicklung; (5) die Art und Weise des Kenntniserwerbs; (6) die Kollegialität; und (7) die kritische Reflexion. Dieses erzählunsbezogene Verfahren, das darauf gerichtet wird, zum Verständnis der Alltagserfahrungen der Sportmanager zu gelangen, machte es den Forschern möglich, die Theorie mit der Erfahrung zu verknüpfen, sowie neue Einblicke in ihre Zusammenarbeit mit den sportlichen Vereinen, mit den Individuellen und den Gemeinschaften, denen sie in ihrer alltäglichen Tätigkeit dienen, zu gewinnen. Die nachfolgende Studie schließt mit dem Vorschlag, das, durch ein erhhöhtes Interesse für das Erzählen als eine Art vom Verständnis, die erzählten Geschichten die anderen Sportmanager dazu veranlassen könnten, ihre eigene Geschichten und Erfahrungen mitzuteilen, was zur Gestaltung ihrer Identität verhelfen könnte. Außerdem, wenn man andere Sportmanager dazu auffordert, ihre Geschichten zu erzählen, kann man es besser verstehen, wie sich die Profis weiterentwickeln und wie sie ihre Fachkenntnisse erweitern. Diese Geschichten waren auch eine Lehre für uns, indem wir unser Verständnis vetieft und erweitert haben, wie die Sportmanager die Bedeutung erfassen. Daraus kann man neue Einblicke in die Sportmanagement-Praxis bekommen und neues Wissen dieser Disziplin beitragen.