Nation, migration and identities in late twentieth-century Ireland
This paper, which relies on empirical data that the author has collected over the six last years in Ireland, critically analyses the concept of "people of Irish extraction". It questions the meaning of this appellation at the time Irish elites have produced an open and inclusive representa...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Text |
| Language: | English |
| Published: |
Institute of Ethonology and Folklore Research
2005
|
| Subjects: | |
| Online Access: | http://hrcak.srce.hr/2922 http://hrcak.srce.hr/file/4925 |
| Summary: | This paper, which relies on empirical data that the author has collected over the six last years in Ireland, critically analyses the concept of "people of Irish extraction". It questions the meaning of this appellation at the time Irish elites have produced an open and inclusive representation of Irishness. It also explains how the Irish population abroad has been instrumentalised by Irish politicians and elites in order to boost the Irish economy and to defend the peace process. The author refers to the Irish Genealogical Project in order to illustrate this. Od kraja osamdesetih godina 20. stoljeća mediji i političari su definirali Irsku kao "otvorenu naciju". Ta se predodžba odražava u nekoliko društvenih praksi. To su, primjerice, ideje bivše irske predsjednice Mary Robinson da se irskoj dijaspori izrazi dobrodošlica u zemlji te da se njeguje. Činjenica da se potomci irskih emigranata sami identificiraju kao "ljudi irskoga podrijetla" također je dio tih praksi. Davanjem irskoga državljanstva irskim populacijama koje žive u inozemstvu, dakle njihovo uključivanje u irsku naciju, potvrđuje ideologiju irske nacije kao otvorene nacije. Međutim, Akt o irskome državljanstvu potiče i neke društvene nejednakosti (neki državljani smiju, a neki ne smiju glasati) i političke rasprave (o pravima izbjeglica), čime se navodna irska otvorenost može dovesti u pitanje. Autorica je pokazala da je predočivanje Irske kao "iseljeničke" nacije bilo korisno irskim političarima jer je dokinulo dotadašnje nacionalističke ideologije. Nakon vladavine Éamona de Valere Irska je u cijelome svijetu izgradila saveze i osigurala novu ravnotežu snaga. Od tada su mediji i političari osjetili potrebu da ne samo migraciju i općenito mobilnost predoče kao irsku tradiciju nego i da javno proglase lojalnost Irske "ljudima irskoga podrijetla". S takvim tumačenjima utjecali su na trenutne događaje, primjerice na mirovni proces, kao i na poticanje irskog gospodarstva. Autorica tvrdi da je do procvata irskog gospodarstva djelomično došlo zbog novog oblika migracije - turista koji tragaju za svojim korijenima. |
|---|