NATO - od sustava kolektivne sigurnosti do unipolarnog američkog vodstva
Savezi, kao jedan od načina kako države mogu ostvarivati svoju sigurnost, predstavljaju središnji fenomen u proučavanju sustava međunarodne sigurnosti i suvremenih međunarodnih odnosa. Od svog osnivanja (4. travnja 1949) pa do danas, NATO se održao kao najznačajniji sigurnosni savez. Načelo kolektiv...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article in Journal/Newspaper |
| Language: | Croatian |
| Published: |
2003
|
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/286803 https://hrcak.srce.hr/file/415080 |
| Summary: | Savezi, kao jedan od načina kako države mogu ostvarivati svoju sigurnost, predstavljaju središnji fenomen u proučavanju sustava međunarodne sigurnosti i suvremenih međunarodnih odnosa. Od svog osnivanja (4. travnja 1949) pa do danas, NATO se održao kao najznačajniji sigurnosni savez. Načelo kolektivne obrane, temeljena na Članku 5. Washingtonskog ugovora, nije se izmijenilo. No kako se mijenja struktura međunarodnog poretka, lideri koji ga predvode, izazovi sigurnosti i stabilnosti, mijenja se i uloga Sjevernoatlantskog saveza, njegovi ciljevi i realni dosezi u međunarodnoj zajednici. Alliances as one of forms that enable the states to achieve their security, represent the central phenomenon in studying international security system and current international relations. Since its foundation (April 4, 1949) until now, NATO has survived as the most significant security alliance. Collective defense principle, as stipulated in Article 5 of the Washington Agreement, hasn't been altered. However, as the structure of international order changes, as its leaders change as well as security and stability challenges, so changes the role of the North Atlantic Alliance, its goals and range of activities in the international community. |
|---|