Karizmatski seminari u svjetlu pluralizma u Crkvi

Već smo po naravi stvari različita ljudska bića. Razlikujemo se po vanjskome i unutarnjemu »izgledu«. Za Pavla to ne samo da ne predstavlja problem, nego je ta svekolika različnost jedina mogućnost da budemo jedno tijelo (usp. l Kor 12). To nas povezuje, ali i razjedinjuje. Između težnje biti pod sv...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: ŠPEHAR, Milan; Theology in Rijeka, Dislocated Studies of Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Rijeka, Croatia; mspehar@rijeka.kbf.hr
Format: Text
Language:Croatian
Published: Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb; kbf@theo.kbf.hr 2003
Subjects:
new
Online Access:http://hrcak.srce.hr/27838
http://hrcak.srce.hr/file/43874
Description
Summary:Već smo po naravi stvari različita ljudska bića. Razlikujemo se po vanjskome i unutarnjemu »izgledu«. Za Pavla to ne samo da ne predstavlja problem, nego je ta svekolika različnost jedina mogućnost da budemo jedno tijelo (usp. l Kor 12). To nas povezuje, ali i razjedinjuje. Između težnje biti pod svaku cijenu različit (diferentizam) i težnje biti pod svaku cijenu isti (uniformizam) postoji most koji se zove dijalog u pluralnosti. U prošlome stoljeću u Crkvi su počeli nicati razni pokreti, gibanja, seminari koji bi htjeli probuditi ono što je u klasičnom pastoralu uspavljivalo i ljude udaljavalo od vjere i prakticiranja vjere. No postoji također činjenica da se nova gibanja u Crkvi još uvijek nisu ukorijenila u mjesnu Crkvu. Neki bi htjeli biti paralelna Crkva, mnogi nude nove oblike duhovnosti mimo već postojeće mjesne Crkve. Papa odaje veliko priznanje tim suvremenim gibanjima u Crkvi, ali im napominje kako su i oni sami još uvijek na putu. Vatikan se je s tim gibanjima u posljednjih nekoliko godina ozbiljno pozabavio, kao i neke nacionalne biskupske konferencije. No još nije došlo nigdje do osobnoga suočavanja između onih koji svakodnevno djeluju u pastoralu i katehiziranju i onih koji nude seminare ili pripadnost određenom pokretu, često puta mimo, a nerijetko i na štetu pastorala i kateheze u mjesnoj Crkvi. Pokreti i gibanja imaju svoje velike pozitivnosti, kao i puno negativnosti koje neće moći ukloniti bez dijaloga sa svima onima koji pokretima ne pripadaju. Ostaje ono što hijerarhija Crkve na svakome mjestu naglašava: uključenje gibanja, pokreta, grupa, seminara u konkretnu mjesnu Crkvu. To se može postići samo putem dijaloga, što je također jedan dugi put. Valjalo bi ponovno teološki promisliti značenje nekih riječi koje ovi sa sobom nose: karizma, čudo, ozdravljenje. Različnost je moguća samo onda kad idemo zajedno unutar jedne Crkve. We are because of our human nature different as human beings. We distinguish one another by our external and internal appearances. For Paul, not only does this not pose a problem, but also, this all-great diversity provides the only opportunity that we become one body (cf, 1 Cor 12). This binds us together, but it is also fragmenting. Between the desire to be different (differentism) and the desire under any cost to be the same (uniformism) there exists a bridge that is called dialogue in plurality. In the previous century there began to sprout in the Church various movements, renewals and seminars whose desire it was tο awaken what had classical pastoral work become stagnant and therefore distanced people from the faith and from practicing their faith. However, the fact is, that these new movements have not taken root in the Church it the local level. The Pope has given much recognition to these modern movements within the Church, but he also cautions them, that they are still in their maturing. The Vatican and some national bishop's conferences have in the last few years taken serious notice and reflection on these movements. However, the personal fusion between those that are involved in daily catechises and pastoral work, and those that offer seminars and spiritual renewals or encourage membership to a particular spiritual movement, has not occurred. More often than not, those involved in the charismatic movement have by-passed if not even impaired pastoral work and catechesis in the local Church. Movements and renewals have their positive aspects, but much is also negative which cannot be removed without dialogue with those who do not belong to these movenents. The Church hierarchy emphasises the only solution: the inclusion of these spiritual movements, groups, spiritual renewals and seminars into the actual local Church. This long path can be achieved only through dialogue. It would also be of benefit to theologically reassert some terms that these movements have adopted: charism, miracle, healing. Diversity is possible only when we move together within one Church.