Dobrobit svećenika u vrijeme pandemije bolesti COVID-19

Svećenici su se također za vrijeme pandemije bolesti COVID‑19 suočili s novim načinom življenja vlastitog poslanja i poziva, tim više što je svećeničko poslanje usmjereno najčešće na živi kontakt s ljudima. Uzeli smo u obzir odnos svećenika prema drugima, prema sebi i prema Bogu. U istraživanju, koj...

Full description

Bibliographic Details
Published in:Bogoslovska smotra
Main Authors: Bošnjaković, Josip, Formella, Zbigniew, Kwiatek, Piotr, Pecoraro, Anna, Isacco, Anthony
Format: Article in Journal/Newspaper
Language:Croatian
Published: 2021
Subjects:
Online Access:https://hrcak.srce.hr/273600
https://hrcak.srce.hr/file/396471
Description
Summary:Svećenici su se također za vrijeme pandemije bolesti COVID‑19 suočili s novim načinom življenja vlastitog poslanja i poziva, tim više što je svećeničko poslanje usmjereno najčešće na živi kontakt s ljudima. Uzeli smo u obzir odnos svećenika prema drugima, prema sebi i prema Bogu. U istraživanju, koje je provedeno od kraja studenoga do polovice prosinca 2020. godine, sudjelovalo je 312 svećenika, redovnika i dijecezanskih svećenika, koji žive i rade u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji te jedan manji dio u ostalim državama. Za potrebe istraživanja korišteni su upitnici, prevedeni prema novim standardima prevođenja, kojima se ispitivalo psihološko blagostanje svećenika, suosjećanje i samo‑suosjećanje te je prigodni upitnik pripremljen za potrebe ovog istraživanja koji je u fokusu imao pastoralni život svećenika za vrijeme pandemije bolesti COVID‑19. Veći broj svećenika, to jest 77 %, izjavio je kako su u doba pandemije odvojili više vremena za molitvu nego uobičajeno, što je ujedno i povezano s većim osobnim rastom i pozitivnim odnosima s drugima. Materijalne poteškoće imali su svećenici koji žive i djeluju u župama manjim od 3000 stanovnika. Ističe se kako nema značajnijih razlika u psihološkoj dobrobiti (psychological well‑being) između dijecezanskih svećenika i redovnika kao ni između svećenika koji žive sami ili u zajednici s drugim svećenicima. Primijetili smo značajne razlike u brizi o sebi kod svećenika koji su na službi duže od dvadeset godina života, gdje upravo oni pokazuju višu razinu brige o sebi. Na koncu, značajnim se pokazalo da oni svećenici koji su više suosjećajni prema samima sebi, imaju i višu razinu psihološke dobrobiti. The priest also had to deal with a new way of living their own vocation and mission during the time of COVID‑19 illness pandemics, especially since their mission is most often realized through personal contact with people. The author takes into account the relation of priests towards others, towards themselves, and towards God. In the study that has been carried out from the end of November until the first half of December of 2020, 312 priests, religious order and diocesan priests, who live and work in Croatia, Bosnia and Herzegovina, Serbia, and a small number of those in other countries, took part. For the purposes of the study, questionnaires were used that were translated according to the new standards of translation and that measured the psychological wellbeing of priests, compassion, and compassion towards oneself. On the basis of that, an appropriate questionnaire was prepared for the purposes of this study that focused on the pastoral life of priests during the COVID‑19 illness pandemics. The majority of priests, more precisely 77%, stated that they used more time than usual for prayer, which is also related to a more significant personal growth and positive relationships with others. The priests who live in parishes that have less than 3000 inhabitants, however, faced financial difficulties. The study also marked that there were no significant differences in psychological wellbeing between diocesan priests and priests in religious orders, as well as between those priests who live alone and those who live in a community with other priests. The study did mark significant differences in the care for oneself among those priests who have been active in the office for more than twenty years and who show more awareness for the importance of caring for oneself. Finally, it has been shown that those priests who are more compassionate towards themselves, also exhibit a higher level of psychological wellbeing.