MUSICA E FILOSOFIA NELL'ACCADEMIA PALLADIA DI CAPODISTRIA: CONSIDERAZIONI SUL DIALOGO «DIECI DE' CENTO DUBBI AMOROSI» (1621)

Clanak saddi neke vijesti o muzickom zivotu XVI stoljeéa pri «Accademia Palladia» u Kopru, gdje su se na sastancima izvodili madrigali koje su sastavljali sami clanovi akademije i raspravljala filozofska i glazbena pitanja. Clanovima te akademije pripadaju jos i razgovori Deset od sto ljubavnih sumn...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Cavallini, Ivano
Format: Article in Journal/Newspaper
Language:Italian
Published: Center for historical research 1987
Subjects:
Online Access:https://hrcak.srce.hr/242958
https://hrcak.srce.hr/file/353013
Description
Summary:Clanak saddi neke vijesti o muzickom zivotu XVI stoljeéa pri «Accademia Palladia» u Kopru, gdje su se na sastancima izvodili madrigali koje su sastavljali sami clanovi akademije i raspravljala filozofska i glazbena pitanja. Clanovima te akademije pripadaju jos i razgovori Deset od sto ljubavnih sumnja, koji zauzimaju citavo poglavlje posveéeno disciplini (1590, ali je izdanje iz 1621). Giambattista Zarotti, naime, raspravlja tehnickom vjestinom o platonskoj ideji ljepote, o njezinim vezama s muzikom i o ideji harmonije. Sluzeéi se aluzijama pjesnicke naravi - ili tipicnim nacinom ljubavnih rasprava - dijalog, u novoj humanistickoj dimenziji, ozivljava topoi antickog muzickog znanja. Tako bivaju ponovno cijenjeni znameniti odlomci iz Platona (Republika X 617b, Timej 47d), Boecija (De lnstitutione musica), Ficina (De Triplici vita) i takoder iz Homerove lljiade te iz Ovidijevih Metamorfoza. U Zarottijevoj raspravi pojam harmonije rastavlja se na vise nacina, kako se u staro doba shvaéao taj termin, tj. kao fizicka harmonija mikrokozma, fizioloska harmonija ziyotnih sokova (Galen), kozmicka harmonija nebeskih tijela i umjetna harmonija (muzika koju covjek izvodi pjesmama i zvukovima) . Dva obrasca pokazuju zatim spoj tih <<Svijetova» i polohj pianeta u geocentrickom sistemu, kojima Koparcanin uporeduje nacine grcke ljestvice, s imenima muza u klasicnoj i zidovskoj verziji. Termin <<sefiròt», ovdje upotrebljen kao u tekstovima zidovske kabale, nema veze u suvremenoj muzickoj literaturi, ako se izuzme De Harmonia mundi Francesca Zorzi-ja Veneta (1525). Moze se, dakle, smatrati da je rad Zorzi-ja utjecao na koriSéenje od strane Zarottija toliko nenaviknutih elemenata, ali se moze i dodati da oblik eseja, i slijed obradenih predmeta, evociraju Il od Marinovih Dicerie sacre (Sveta govorkanja).