Razvoj u uvjetima rasipanja i siromaštva - Razvoj nerazvijenosti
Rasipanje je široko rasprostranjena i duboko ukorijenjena entropijska pojava - cinički i nihilistički odnos čovjeka prema prirodnoj i društvenoj okolini. Maksimalan se profit i prestižna potrošnja ne ostvaruju racionalizacijom i štednjom proizvodnih i potrošnih činitelja, nego oblicima rasipanja koj...
| Main Author: | |
|---|---|
| Format: | Article in Journal/Newspaper |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Christian Academic Circle (CRAC)
2007
|
| Subjects: | |
| Online Access: | https://hrcak.srce.hr/22340 https://hrcak.srce.hr/file/35138 |
| Summary: | Rasipanje je široko rasprostranjena i duboko ukorijenjena entropijska pojava - cinički i nihilistički odnos čovjeka prema prirodnoj i društvenoj okolini. Maksimalan se profit i prestižna potrošnja ne ostvaruju racionalizacijom i štednjom proizvodnih i potrošnih činitelja, nego oblicima rasipanja koji osiguravaju poželjan obrt kapitala. Osiromašivanje i nestajanje opisanih vrsta biljaka i životinja zbiva se danas brzinom koja je tisuću i deset tisuća puta veæa nego u velikim geološkim razdobljima izumiranja. Osiromašuje i nestaje i kulturna baština. Zato je prevladavanje rasipanja osnovni uvjet opstanka planeta Zemlje, te opstanka i razvoja čovječanstva. Razvoj kao identitet modernosti i imanentna kategorija svakidašnjega sadrži rast kao jednu od njegovih bitnih kategorija. Tzv. zemlje u razvoju osuđene su na rast bez razvoja - kapitalizam se u tim zemljama počinje razvijati s onim granama industrije koje su se najkasnije razvile u središtu kapitalističkog svijeta, pa se naziva periferni kapitalizam. Moćni i bogati otvoreno i(li) prikriveno podčinjavaju nemoćne i siromašne. Siromaštvo u siromašnim zemljama, kao posljedica rasipanja prirodnih i društvenih potencijala, može biti izazvano materijalnom oskudicom. Postojanje siromaštva u bogatim zemljama posljedica je društvenog sustava koji proizvodi i materijalnu oskudicu i rastuća bogatstva - proizvodi se i reproducira razmjerno povećanju obima potrošnje. U tom smislu Andre Gorz razlikuje tri uzroka siromaštva - prigrabljivanje prirodnih resursa, rezervirani pristup prirodnim resursima i potrošnja s oznakama posebnosti. Kako bi prevladali hegemoniju bogatih, siroma šni moraju sami sebe subjektivirati za razvoj, a ekonomiju preživljavanja zamijeniti ekonomijom učinka. Unatoč dominaciji moći i nejednakosti prava, besmislu rasipanja i siromaštvu u svijetu, moguće su dalekosežne promjene i razvoj utemeljeni na projektu integrativne i integrirajuće bioetičke ekumene - na etološkom pristupu komuniciranju i ponašanju, na dijalogu intersubjektivne komunikativnosti, na načelima ekološkog i svjetskog etosa. Dissipation is a widely spread and deeply rooted entropic phenomenon - a cynical and nihilist relationship of man towards natural and social environment. The maximum profit and the prestigious consumption are not realised by rationalisation and saving of productional and consumption factors, but by forms of dissipation which ensure the desirable capital turnover. The impoverishment and disappearance of described species of plants and animals occurs today in a speed which is a thousand and ten thousand times bigger than in the great geological epochs of extinction. The cultural patrimony is also impoverished and on its way of disappereance. That is why the surpassing of dissipation is a basic condition of subsistence of the planet Earth, as well as that of mankind. Development as identity of modernity and an imanent category of everyday life contains a growth as one of its essential categories. The so-called developing countries are condemned to growth without development - capitalismbegins to develop in those branches of industry which developed as last ones in the centres of the capitalistic world, so that there develops now a periferal capitalism. The powerfull and rich openly and/or stealthily subject the nonpowerfull and poor. The poverty in poor countries, as consequence of dissipation of natural and social potentials, can be provoked by material shortages. The existence of poverty in rich countries is a consequence of social system which generates both material shortages and growing richnesses - produces and reproduces itself proportionally to the growth of the volume of consumption. In this sense Andre Gortz distingushes three causes of poverty - seizing of natural resources, a reserved approach to them and consumption with marks of particularity. In order to surpass the hegemony of rich, the poor must subjectivize themselves for development and change the economy of survival by the economy of efficiency. In spite of domination of power and of inequality of rights, the non.sense of dissipation and poverty in the world, far-reaching changes and development based on a project of integrative and integrating bioethical oecumena are possible. - on ecological approach of comunication and behaviour, on dialogue of inter-subjective comunicativity, and on principles of ecological and world ethos. |
|---|