Svrhovitost odgoja, obrazovanja i njezino jedinstvo s idejom čovjeka kao ono utemeljujuće pedagogijske znanosti

Autor razmatra pojam svrhe preko Aristotelove filozofije kroz odnose uzroka (prije svega odnosa causa materialis-causa formalis-causa finalis, budući da causa efficiens ne spada neposredno u okvir ove rasprave), te modaliteta bitka (potentia-actus). Ovo istraživanje ne pokazuje samo klasični pojam s...

Full description

Bibliographic Details
Published in:Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru
Main Author: Komar, Zvonimir
Format: Article in Journal/Newspaper
Language:Croatian
Published: Croatian Academy of Sciences and Arts 2017
Subjects:
Online Access:https://hrcak.srce.hr/207920
https://hrcak.srce.hr/file/305443
Description
Summary:Autor razmatra pojam svrhe preko Aristotelove filozofije kroz odnose uzroka (prije svega odnosa causa materialis-causa formalis-causa finalis, budući da causa efficiens ne spada neposredno u okvir ove rasprave), te modaliteta bitka (potentia-actus). Ovo istraživanje ne pokazuje samo klasični pojam svrhe, već i bitkujućeg okružja u kojem je svrha uopće uspostavljiva i misliva. Kroz Aristotelovu raspravu „O duši” istražuje se spada li razmatranje biti čovjeka također u okružje rasprave o uzrocima. Na temelju klasičnog pojma svrhe, razlikuju se ideja svrhe od ideja ciljeva i planiranja. Potom se ispituje ima li ovako pronađena svrha zajednički temelj s jednim sasvim naročitim pojmom bivanja. Dalje se specifično tome odgovarajući pojam čovjeka kao bivanja nakon istraživanja Aristotelova djela traži i kroz Platonov pojam čovjeka kao Erosa te kasniju njemačku tradiciju mišljenja čovjeka kao subjekt-objekta (Kant, Herbart, Fichte, Hegel). Kroz ove veze vide se ne samo slučajna historiografska, već i nužna teorijsko-povijesna veza klasičnog grčkog i njemačkog mišljenja, te pedagogije kao znanosti. Nakon ustanovljavanja veze pojma svrhe i čovjeka kao bivanja, razmatraju se principi i temeljni („domaćih”, prema Herbartu) pojmovi pedagogije. Prvo se nastoji doći do izvornog smisla nekih od domaćih pedagogijskih pojmova. Potom se ispituje jesu li domaći pedagogijski pojmovi (prije svega obrazovljivost, obrazovanje, odgoj, interes), kao i unutarnja logika pedagogije sami u skladu s izvornom idejom svrhe te čovjeka kao bivanja. Nakon izvršenog misaonog istraživanja, pokušava se utemeljiti i sabrati ono što bi činilo izvornu, sebe-legitimiranu, filozofijsko-pedagogijsku perspektivu mišljenja i djelovanja. The author discusses the term of purpose on the basis of Aristotle’s philosophy, by studying the relationship of the cause (primarily the following relationship: causa materialis – causa formalis – causa finalis, since causa efficiens does not directly belong within the framework of this discussion) and the modality of ...