Specifičnosti u priznavanju infrastrukturne imovine u javnom sektoru

Polazeći od implementacije računovodstvene osnove nastanka događaja (obračunske osnove) u javnom sektoru, čijom se primjenom omogućuje računovodstveno priznavanje svih skupina imovine, i od potrebe da se ukupnom imovinom u javnom sektoru efikasno upravlja, kao jednom od smjernica koncepta novog javn...

Full description

Bibliographic Details
Main Authors: Vašiček, Vesna, Poljašević, Jelena
Format: Article in Journal/Newspaper
Language:Croatian
Published: Faculty of Economics, University of Mostar 2017
Subjects:
Online Access:https://hrcak.srce.hr/203937
https://hrcak.srce.hr/file/300155
Description
Summary:Polazeći od implementacije računovodstvene osnove nastanka događaja (obračunske osnove) u javnom sektoru, čijom se primjenom omogućuje računovodstveno priznavanje svih skupina imovine, i od potrebe da se ukupnom imovinom u javnom sektoru efikasno upravlja, kao jednom od smjernica koncepta novog javnog menadžmenta, veliki broj zemalja napravio je značajan napredak u upravljanju javnom imovinom. Premda je dosta iskustva u primjeni obračunske osnove i nakon godina njene primjene, još uvijek postoje brojna neriješena pitanja koja se odnose na evidentiranje, priznavanje i mjerenje imovine u javnom sektoru. Riječ je o definicijskom određenju imovine u javnom sektoru, modalitetu njezinog vrijednosnog iskazivanja pri prvom priznavanju i naknadnom mjerenju i vrednovanju te prosudbi o najboljem načinu upotrebe. Veliki broj različite imovine sa kojim se susreću državni entiteti (infrastrukturna imovina, vojna imovina, naslijeđena imovina, prirodna bogatstva) dovodi do problema vezanih za njihovo priznavanje i vrednovanje. Kako bi mogli da ocijenimo rad određenog državnog entiteta, ali i kako bi sami javni mendažeri mogli da donesu kvalitetne odluke, moraju raspolagati sa relevantnim informacijama koje uključuju i informacije o imovini povjerenoj na upravljanje. Budući da državni entiteti često određene ekonomske i socijalne ciljeve ostvaruju kroz javna i privatna preduzeća, ustanove ili agencije, ovim izvještajnim entitetima država daje na raspolaganje i određenu imovinu. Cilj ovog rada je ukazati na probleme u prizanavanju infrastrukturne imovine u javnom sektoru, posebno imovine kojom raspolažu javna preduzeća i ponuditi moguća rješenja u skladu sa računovodstvenim načelima. U našoj praksi pojavljuju se situacije da infrastrukturma imovina bude evidentirana u jednom izvještajnom entitetu dok drugi izvještajni entitet koristi i raspolaže sa ovom imovinom. U javnom sektoru imovina je pod kontrolom izvještajnog entiteta ukoliko ovaj entitet ima kontrolu nad koristima koje su sadržane u imovini. Istovremeno ukoliko entitet ima koristi od imovine i svi rizici koje imovina nosi također trebaju pripasti tom entitetu. U tom smislu potrebno je računovodstveno i kroz financijsko izvještavanje adekvatno definirati imovinu, utvrditi tko ima kontrolu nad njom i tko uživa koristi od imovine.