Kako treba postupati kod ocjene gubitka radne sposobnosti u granama za nezgode, iznemoglost i starost?

Stupanjem na snagu novog·zakona o socijalnom osiguranju FNRJ potrebno je, da se povede briga ako donašanja smjernica o jedinstvenom ocjenjivanju radne sposobnosti poslije pretrpjele nezgode očiju. Tih smjernica trebali bi se liječnici socijalnog osiguranja jedinstveno držati, i kad ocjenjuju radnu s...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Štajduhar, Josip
Format: Article in Journal/Newspaper
Language:Croatian
Published: Institute for Medical Research and Occupational Health 1947
Subjects:
Online Access:http://hrcak.srce.hr/188883
http://hrcak.srce.hr/file/278391
Description
Summary:Stupanjem na snagu novog·zakona o socijalnom osiguranju FNRJ potrebno je, da se povede briga ako donašanja smjernica o jedinstvenom ocjenjivanju radne sposobnosti poslije pretrpjele nezgode očiju. Tih smjernica trebali bi se liječnici socijalnog osiguranja jedinstveno držati, i kad ocjenjuju radnu sposobnost poslije povreda očiju, te nebi smjeli od njih odstupiti osim u iznimnim slučajevima, koji su previđena u ovom razlaganju. To bi vrijedilo za čitav teritorij naše države. Liječnicima trebalo bi izdati potrebne upute kojih bi se imali u principu držati u svom budućem radu. I liječničko-radničke stručne komisije koje će imati priliku donašati svoje odluke u spornim slučajevima morat će biti na čistu kako će postupati u pojedinim slučajevima. U prošlosti je nejedinstvenost i nejasnost liječnika u ocjenjivanju radne sposobnosti bila katkad uzrokom, da su kod onih faktora, koji su donašali odluke prevladavali osjećajni, socijalni i drugi obziri, koji su povisivali postotak gubitka radne sposobnosti neovisno od liječničkog nalaza i mišljenja. Pri tom su polazili sa stanovišta posve laičkog, da je čovjek sa dva oka 100% sposoban za rad, što bi značilo prema tome, da je gubitkom jednog oka 50% sposoban za rad. No mnogima je poznato, da ima i takovih jednookih kod kojih gubitak jednog oka nije imao nikakav uticaj na privrednu sposobnost. Do takovih pojava moglo je dolaziti i zbog toga, jer i· sami Iiječnici nisu nastupali jedinstveno i nisu se jasno i odlučno izražavali. Događalo se, da je u radničkom osiguranju jedan liječnik ocjenio gubitak jednog oka sa 25%, a drugi sa 50%. Kod bolesničkog fonda državnog saobraćajnog osoblja j kod rudarskog osiguranja ocjenjivale se sa 30%, a kod vojske i do 50%. Kako bi se već u samom početku spriječile takve pojave potrebno je, da se to pitanje pročisti odmah sada, dok se još nije počelo raditi na tom području. The author emphasises the necessity of a uniform estimating of percentage of working ability after the loss of eyesight after accident during worn or caused by disability or old age. After a short description of an eye examination he comes to the conclusion that the loss of one eye has to be estimated as a 25% disability whereby the possibility is not excluded to increase this percentage to 331/3 % bi cases where workmen mainly depend on their eyes in their work. For the estimation of loos of working power he recommends Maschke tables. Special norms are considered for eye irritations or the loss of sight or eyeball as a consequence of eye injury. In consideration of old age and disability insurance, he describes in brief the consequences which decrease the eyesight and consequently the working ability which should influence decisions to be given. New working methods put forward higher demands on the eyesight, which will have an influence on decisions for insurance allotments others than those caused by accident. In cases of disability and old age physicians will have to adher to the principles concerning seekness and accident but it will be necessary to cooperate with institutions the task of which is to act in an advisory capacity ae to the choice of trade.