Metamorfoza tradicionalne „međimurske hiže“ u suvremenu turističku ponudu – „hiža za umjetnike“

• Main Authors: Ovčar, Jasmina, Novak, Valentina
• Format: Article in Journal/Newspaper
• Language: Croatian
• Published: Međimursko veleučilište u Čakovcu 2016
• Subjects: arhitektonski pristup; „genius loci“; graditeljsko nasljeđe; održivost; povijesno nasljeđe; rekonstrukcija zgrade; tradicionalna „međimurska hiža“; sami
• Online Access: http://hrcak.srce.hr/172363; http://hrcak.srce.hr/file/254271

Prilikom izrade arhitektonskog rješenja rekonstrukcije postojećih zgrada u svrhu reanimacije postojeće “međimurske hiže”, putem sanacije, adaptacije i privođenja novim funkcionalnim potrebama u skladu s novom namjenom, projektnom zadatku investitora može se pristupiti na tri različita načina: 1. demontaža i rušenje svih postojećih zgrada na građevnoj parceli kako bi se oslobodio prostor za izgradnju zgrada u skladu sa suvremenom turističkom ponudom, 2. izvesti radove iskjučivo na sanaciji postojećih zgrada ne zadirući u rekonstrukciju i adaptaciju u svrhu zadržavanja potpune autentičnosti izgradnje “međimurske hiže” i zadržavanja “duha vremena i mjesta”, 3. projektantski pristup koji uvažava povijesno i graditeljsko nasljeđe, ali u svrhu zadovoljavanja suvremenih funkcionalnih potreba ulazi u rekonstukciju (sanaciju, adaptaciju i prenamjenu) postojećih zgrada prilagođavajući ih novoj funkciji u “starom ruhu”, pri čemu se ne ustručava od korištenja suvremenih detalja Svaki projektant ima pravo i mogućnost na vlastiti kreativno-stručni pristup. Investitor kao sudionik u gradnji također diktira stav i pristup projektnom zadatku. Kao polazni parametar neizostavno je i mišljenje Konzervatorske službe. U analizi konkretnog slučaja došlo je do sinergije investitora i projektanta koja je rezultirala prihvaćanjem trećega načina pristupa rješavanju projektnog zadatka i prijedlogu arhitektonskog rješenja u skladu s takvim stavom. Rezultat takvog pristupa je prihvaćanje graditeljskoga nasljeđa u potpunosti uz minimalne intervencije u svrhu postizanja željene funkcije koje se odnose uglavnom na dijelove zgrade koji su već sami po sebi derutni, statički neodrživi ili neprihvatljivi u pogledu dotrajalosti materijala. Duh prostora (lat. genius loci) ostaje prisutan kako u načinu na koji se tretiraju zgrade, tako i u odnosu prema okolišu koji sadrži stari bunar, “brajde” i autohtonu vegetaciju unutar parcele. Osim osobnog odabira projektanta (usklađenog sa željama investitora), odabir trećeg pristupa rezultat je i strategije održivoga razvoja te održive gradnje u kontekstu održivoga razvoja.