Opraštanje – srce molitve Gospodnje (Mt 6, 12)

• Main Author: Vugdelija, Marijan
• Format: Article in Journal/Newspaper
• Language: Croatian
• Published: Catholic Faculty of Theology, University of Split 2007
• Subjects: Božje oproštenje; međusobno praštanje; odnos između Božjeg i ljudskog praštanja; God's forgiving; forgiving another; relation between God's and human's forgiving; Mathew; Peta; sami
• Online Access: http://hrcak.srce.hr/168293; http://hrcak.srce.hr/file/248365

Peta prošnja Očenaša obznanjuje da je Bog milosrdni Otac koji nam je spreman uvijek iznova oprostiti naše grijehe, ali iznosi na vidjelo i važni uvjetnog opraštanja: spremnost da i mi oprostimo svojim dužnicima. Molitelj pete prošnje priznaje da mi nemamo pravo tražiti oproštenja za naše vlastite grijehe ako sami uskraćujemo oproštenje drugima. Svojim blagim i milosrdnim postupkom prema nama Bog nas je poučio da i mi imamo biti čovječni jedni prema drugima. Božji način djelovanja treba postati kao uzorak ljudskom djelovanju. Praštanje je mogućnost da sudjelujemo u Božjem praštanju i u Božjoj ljubavi. Ono je rezultat iskustva Božje dobrote. Matej se obraća ljudima koji su već iskusili Božje oproštenje u Isusu Kristu. Oni zato mogu i trebaju opraštati drugima. Dakle, prvenstvo pripada Bogu, jer tek u nasljedovanju velikodušnog Očeva oprosta prema nama je da mi možemo oprostiti drugima. Iz pete prošnje je jasno da postoji izravna povezanost između Božjeg opraštanja i našeg opraštanja. Ali neosporna je danost Staroga i Novoga zavjeta da je Božje oproštenje uvijek prvo (usp. Mt 18, 23-35). Stoga se naša prošnja ne bi smjela čitati u smislu rabinske izreke: „Kako često se ti smiluješ ljudima, Nebo se smiluje nad tobom“. Peta prošnja Očenaša snažno ističe nemogućnost da mi uživamo Božje oproštenje, a da ne protegnemo naše opraštanje prema drugima. The fifth plea of the Lord's Prayer announces that God is a merciful Father who is ready to always again forgive our sins, but it also brings to light the important conditions of that forgiving: our readiness to forgive those who trespass against us. The petitioner of the fifth plea admits that we have no right to ask for forgiving of our own sins if we refuse to forgive the others. By his gentle and merciful behaviour towards us he has taught us that we are to be humane to one another. God's way of acting hold be used as a pattern for human acting. Forgiving is an opportunity for participating in God's forgiving and God's love. It is result of experience of God's goodness. Mathew speaks to the people who have already experienced God's forgiving in Jesus Christ. That's why they can and need forgive to others. Therefore, priority belongs to God, because only in imitation of Father's generous forgiving to us we can forgive to others. From the fifth plea it is evident that there is a direct relation between God's forgiving and our forgiving. But the indisputable given od the Ola and New Testament is that God's forgiving always comes first (comp. Mt 18,23-35). Therefore, our plea should not be read in the spirit of a rabbinical proverb: „As many times you take pity on others, Heaven takes pity on you“.