LOV I LOVNE PRILIKE U SENJSKOM KOTARU KRAJEM 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA

Devet godina nakon što je u Zagrebu osnovano Prvo hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva (1891), u Senju je 6. kolovoza 1900. osnovana Lovačka udruga senjskog kotara. Osnovala ju je nekolicina bolje stojećih senjskih lovaca s ciljem "razumnog gajenja lova i lova zabave radi", kako je...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Frković, Alojzije; Rijeka; alojzije.frkovic@ri.t-com.hr
Format: Text
Language:Croatian
Published: Croatian Forestry Society 2013
Subjects:
zec
Online Access:http://hrcak.srce.hr/109445
http://hrcak.srce.hr/file/161228
Description
Summary:Devet godina nakon što je u Zagrebu osnovano Prvo hrvatsko društvo za gojenje lova i ribarstva (1891), u Senju je 6. kolovoza 1900. osnovana Lovačka udruga senjskog kotara. Osnovala ju je nekolicina bolje stojećih senjskih lovaca s ciljem "razumnog gajenja lova i lova zabave radi", kako je to istaknuto u Pravilima udruge. Na osnovi Zakona o lovu iz 1893. Udruga je već prve godine djelovanja uzela u zakup sva lovišta kotara senjskog, uključujući i gradsko lovište koje, doduše, nije imalo propisane površine, ali kroz njega "tada prolaze ptice selice". Za prvog "starješinu" (predsjednika) Udruge imenovan je Franjo Krajač iz ugledne senjske obitelji Krajač, a postavljeno je i pet lovnih nadziratelja kako bi se raširenom zvjerokradstvu i krivolovu stalo na kraj. Najlovljenije vrste divljači bile su: europski zec (Lepus europaeus), lisica (Canis vulpes) i kuna bjelica (Martes foina), kamenjarka grivna (Alectoris graeca), trčka skvržulja (Perdix perdix), prepelica pućpura (Coturnix coturnix), šljuke (Scolopax sp.) i divlje patke. U višim predjelima lovišta (Krivi put, Vratnik) lovila se srna, a samo izuzetno i u neznatnom broju tada nezaštićeni smeđi medvjed (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), divlja mačka (Felis silvestris) i vidra (Lutra lutra), koja se zvjerad znala spustiti sve do podnožja Senjske drage. Uz članove Udruge divljač su mogli loviti i gosti kojima se iznimno nije naplaćivala odstrjelna taksa. Donijeta Pravila društva mogla su se, prema potrebi, na godišnjoj skupštini mijenjati i nadopunjavati. Nine years after the foundation of the First Croatian Hunting and Fishing Association in Zagreb (1891), the Hunting Club of the District of Senj was established in Senj on August 6th, 1900. It was founded by several affluent Senj hunters, who were guided by the concept of "sensible hunting and hunting for pleasure", in line with the Club Rules. Based on the 1893 Hunting Act, in the very first year of its existence the Association took a lease on all the hunting grounds in the Senj District, including the town hunting ground, which, admittedly, did not have defined areas, but was a "pathway for migration birds". Franjo Krajač from the renowned Senj family of Krajač was appointed the Club’s first president, together with five hunting inspectors, who were united in the task of putting a stop to poaching and illegal hunting activities. The most hunted game species included the European hare (Lepus europaeus), fox (Canis vulpes), stone marten (Martes foina), rock partridge (Alectoris graeca), grey partridge (Perdix perdix), common quail (Coturnix coturnix), woodcocks (Scolopax sp.) and wild duck. Roe deer were hunted in the upper parts of the hunting ground (Krivi Put, Vratnik), while the then unprotected brown bear (Ursus arctos), wolf (Canis lupus), wildcat (Felis silvestris) and European otter (Lutra lutra) were hunted only exceptionally and in minimal numbers. These wild animals would sometimes climb down as far as the bottom of the Senjska Draga canyon. Along with the Club members, other guests were also permitted to hunt the game and they were exempt from paying the hunting fee. If necessary, the club rules could be amended and complemented at an annual meeting.