Ostatak i vijesti trojice anđela

• Main Author: LaRondelle, Hans K.; Andrews University, Berrien Springs, Michigan, USA
• Format: Text
• Language: Croatian
• Published: Adriatic Union College; [e-mail] 2005
• Subjects: Ostatak; Kršćanska-crkva; Kraljevstvo-nebesko; Božji-narod-Izrael; Adventno-buđenje; Remnant; Christian-Church; The-Kingdom-of-Heaven; God’s-People-Israel; Advent-Awakening; Mira; sami
• Online Access: http://hrcak.srce.hr/100653; http://hrcak.srce.hr/file/148318

U središtu pozornosti svih biblijskih proročanstava i cijele povijesti spasenja nalazi se uspostavljanje Božjeg kraljevstva na Zemlji. Sveto pismo započinje sa stvorenim i izgubljenim rajem (Post 1–3) i u Novome zavjetu završava s obnovljenim rajem (Otk 21; 22). Izbor Izraela kao Božjeg naroda Saveza nije bio sam sebi cilj, već od Boga određeni način da se pred drugim narodima uspostavi vidljivi znak pravde i mira budućeg Božjeg kraljevstva. Krist je narod novog Saveza, svoju Crkvu, učio moliti: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!” (Mt 6,10) Time je apostolska evanđeoska vijest dobila svoju apokaliptičku perspektivu u temeljnom kontinuitetu Božjeg saveza sa starim Izraelom. Skromno pojavljivanje Isusa iz Nazareta kao Mesije, najavljenog u proročanstvima, dovelo je do odlučujuće prekretnice u Izraelovoj povijesti otkupljenja, do ključnog i završnog ispita vjere toga naroda i njegove odanosti Savezu s Bogom. Dok su četiri evanđelja usredotočena na Mesijin život, smrt i uskrsnuće, Ivanovo Otkrivenje usredotočeno je na dovršetak Njegove misije kao suca i obnovitelja u posljednje vrijeme. U posljednjoj knjizi Biblije susreću se sve ostale biblijske knjige i u njoj nalaze svoje konačno slavno ispunjenje. Stoga pravo razumijevanje proročanstava o Crkvi i posljednjem vremenu mora biti utemeljeno na odgovornoj egzegezi teološke srži i književnog središta Ivanove apokalipse, Otkrivenja 12–14. U ovoj nerazdvojnoj cjelini apokaliptičkog otkrivenja mileritski pokret i poslije Crkva adventista sedmoga dana nalaze svoje teološke korijene i zadaću. U središtu pozornosti adventnog buđenja, prije i nakon 1844. godine, bila su proročanstva o posljednjem vremenu iz Daniela i Otkrivenja. Upravo su zahvaljujući ovim proročanstvima pioniri Crkve adventista sedmoga dana počeli razvijati teološku samosvijest kao novi pokret u kršćanskoj povijesti. Vjerujući da su posebno izabrani narod, sami su na sebe primijenili izraze “Crkva ostatka”, “Božji narod ostatka” ili jednostavno “Ostatak”. Ovim oznakama izražavali su svoje uvjerenje da su doista završni segment Crkve, prorečen u Otkrivenju 12. The ultimate focus of all Bible prophecy and salvation history is the establishment of the kingdom of God on earth. Holy Scripture begins with Paradise created and lost (Gen. 1- ) and ends in the NT with Paradise restored Re v. 21; 22). The election of Israel as the chosen covenant people of God was not an end in itself but God’s appointed way to establish a visible sign before the nations of the justice and peace of the coming kingdom of God. Christ Jesus taught the New Covenant people, His church, to pray, “Thy kingdom come, thy will be done, on earth as it is in heaven” (Matt. 6:10). Thus the apostolic gospel message received its apocalyptic perspective in fundamental continuity with God’s covenant with ancient Israel. The humble coming of Jesus of Nazareth as the Messiah of prophecy brought the decisive turning point in Israel’s redemption his tory, the crucial and final test of the nation’s faith and loyalty to the covenant God. While the four Gospels concentrate on the Messiah’s life, death, and resurrection, John’s Apocalypse centers on the consummation of His mission as judge and restorer in the time of the end. In the last Bible book all the other books of Scripture meet and find their ultimate glorious fulfilment. A true understanding of the prophecies concerning the church and the world in the end-time must be based, therefore, on a responsible exegesis of the theological core and literary center of John’s Apocalypse: Revelation 12-14. In this unbreakable unit of apocalyptic revelation both the Millerite movement and subsequent Seventh- day Adventist Church found their theological roots and mandate. The focus in the Advent awakening, both before and after 1844, was on the end-time prophecies of Daniel and Revelation. It was in the light of these prophecies that the SDA pioneers began to develop their theological self- understanding as a new movement in Christian history. Believing they were a specially chosen people, they employed for themselves such designations as “the remnant church,” “the remnant people of God,” or simply “the remnant.” Through these designations they gave evidence of their belief that they were indeed the final segment of the church fore seen in Revelation 12.