Uloga medicinske sestre u poremećajima prehrane - Anoreksija i Bulimija

• Main Author: Poslek, Monika
• Other Authors: Salaj, Tamara
• Format: Bachelor Thesis
• Language: Croatian
• Published: Veleučilište u Bjelovaru. Odjel sestrinstva. 2020
• Subjects: poremećaji prehrane; anoreksija; bulimija; zdravstvena njega; sestrinske dijagnoze i intervencije; BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO. Kliničke medicinske znanosti. Sestrinstvo; BIOMEDICINE AND HEALTHCARE. Clinical Medical Sciences. Nursing; sami
• Online Access: https://repozitorij.vub.hr/islandora/object/vtsbj:513; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:144:315945; https://repozitorij.vub.hr/islandora/object/vtsbj:513/datastream/PDF

Najčešće poremećaje hranjenja predstavljaju anoreksija i bulimija. Kod oba poremećaja bolesnici imaju krivi doživljaj sebe i vlastitog tijela. Zabrinuti su zbog svoje debljine i nikada neće biti dovoljno mršavi da bi bili zadovoljni sami sobom. Anoreksične osobe uvijek su mršave, dok bulimične mogu imati normalnu ili povišenu tjelesnu masu sve do pretilosti. Najčešće se javljaju u adolescenciji, poznate su od davnina i svakim danom sve su češće. Anoreksija je karakterizirana pretjeranom tjelesnom aktivnosti i izgladnjivanjem, a bulimija prejedanjem i kompenzacijskim ponašanjima kojima bi se izbacila pojedena hrana. Uzroci pojave anoreksije i bulimije su kombinacija socijalnih, bioloških i psiholoških faktora. Ako se poremećaji kasno prepoznaju ili ne liječe mogu se javiti posljedice pogubne za život. U liječenju je od iznimne važnosti zdravstvena njega bolesnika uz medicinsku sestru. Sve sestrinske intervencije moraju biti profesionalne i temeljene na dokazima. Zdravstvena njega bolesnika s poremećajima prehrane specifična je jer medicinska sestra osim opće zdravstvene njege provodi i specijalnu koja se odnosi na mijenjanje obrazaca ponašanja pacijentica. Tjelesne posljedice bolesti puno brže se izliječe nego psihičke. Sve dok ne dođe do izlječenja psihičkog stanja oboljelog, bolest i dalje postoji. Stoga medicinske sestre rade i sa psihološkim problemima bolesnika, kao što su socijalna izolacija, smanjena društvena interakcija, anksioznost, nisko samopouzdanje i neprihvaćanje vlastitog tjelesnog izgleda.