000218

• Language: Ukrainian
• Published: 2010
• Subjects: Baza; Gora; Ida; Kad’; Kon; Malo; Morat; Neko; Nesto; Ula; sami; ren
• Online Access: https://arcabc.ca/islandora/object/au%3A288517; http://digicon.athabascau.ca/cdm/ref/collection/vilne/id/1433

j% i $ m 0 Titovu govoru u NASTAVAK KOMENTARA Srz Titove kritiko se nalazi u slijedecem, gdje kaze : "U cerau su slabosti u oblasti nase 'privrede? U ©d-govo- ru na to pitanje moraino prije .svega da vam ka2em da smo mi (vec i dosada cesto upozoravali na pretjeriva-nj- a u pogledu investicija, na pojavu i teznje da svatko gradi sve sto hoce i sto mu se .svidi. Mi smo govorili da ce nam se to jednoga dana osvctiti i sada mozemo reci da nam se to, evo, vec danas i osvecuje. Danas mi vec imamo, po-negd- je, ovo ill ono preduzece koje ce ,sutra imorati da bu-d- e zatvoreno, jer njegovi proizvodi, kojih ima previse, ne idu. Previse istih preduzeca ne mogu jopstati, a vi znate da je svaka komuna, da je svaka 'opcina cesto, htjela da ima neko preduzece i Ida, Jgradeci ga, nije gledala ne ren-tabilit- et i nije mislila na to sta ce sutra biti sa proizvodi-m- a tog preduzeca, kad dodje do zasicenosti u toj t u drugim granama nase industrije i :naie proizvodnje uop-st- e. Neshvatanje tog problema nama se vec idanas osvecu-je. Mi smo stalno upozoravali da se ne probija plafon in-vesticio- nih sredstava, ali se na to nije dovoljno mislilo. Sada cemo morati ida izvrsimo restrikcije, morat cemo opet .odozgo zabranjivati da se gradi ono sto nije u inte-res- u citave za jednice, pa na taj nacin ,n u interesu te ko-mu- ne ili toga kraja koji bi takvu gradnju preduzeo, jer ce on zbog toga trpjeti najviSe Istete. U torn pogledu kni ce-mo morati da preduzimamo ostre mjere". Govoreci daljo o istom prodmctu — prosirenoj repro-dukci- ji — Tito je rckao : "U pogledu raspodjele takodjer je kod nas bilo sla-bosti, jer raspodjela akumuliranih sredstava, ce-sto nije bila ravnomjerna. I o tom cemo lubuduce morati da vodimo racuna tako da e raspodjela vrsi prema real-ni- m mogucnostima i realnim potrebama pojedinih repu-blik- a, itd. "U nasem bankarskom isistemu ima isto tako slabosti. Bilo jeelucajeva da onaj koji bi izvjesna Isredstva anogao rentabilnije da upotrebi nije mogao dobiti sto je trazio, dole je drugi mozda putem nekakvog mita ili slicnog, do-bij- ao iako nije frogao garantovati rentabilitet. Zato cemo morati da nastojimo da i taj mas bankarski sistem malo Popravimo. Pored toga, jmi imamo citav niz instrumenata kojj misu dovrseni. Oni isu earn! po sebi bill dobri, done-se- ni su s dobrom namjerom radi uevrscenja naseg plat-no- g sistema, rtaosmpoidpjoegllaeduabtiauldidunacisepuriezbdviluriszadmvoaevlmrasoepnrisa.tvoMiljnieijcepe"mo.torebznboog, dtoagabii sue 0 istom prcdmetu zelimo citirati jedan stavak iz Titovog govora odnosecj se na stranu trgovinu, gdje ka-2- e: "Mi sada imamo preko 500 odnosno oko 540 izvoznih l uvoznih preduzeca. # "Ja earn prije godinu ili dvije dana Jbstro istupio pro-ti- v tojikog broja spoljno-trgovinsk- ih preduzeca. Jer, to su, osim nekoliko krupnih, mahom sitiia preduzeca. (A si-t- no kad pprreordodubazajeecnesavojeejukluardopbisoutl.uo,zTarajguoovncpumoutka,umcmaorectdarjeubtuaimis,ntaoplsnrtoroadnoadsret-dvjenu- a je-dan- put svoju robu i vise je mema. Posljedica toga je da iktmraeobtaodatprrzejiepstoel5o4vjz0igtiuizb—vimozoan.liihJsaapdereaadrnuihzzeiacmtaoa pvprirsiejeveimsdeevgioijedoangdotada.ijnNebirsroet-aj ne vrijedi sto kazes, dok ne uzmes stvar u ruke tako da oni to onda zovu nedemokratskim metodom. Vi vidite, ta nasa izvozna i uvozna preduzeca (rade razne stdvru-ago-v- i, ri takvog karaktera i tako negativno djeluju ♦ da mi zbog toga cesto gubim0 pojedina trlistapovnaenkiadi, izgledamo nesolidni". miusktioahzosCpvmiortoairtsainemlibaoi,spmopkdooolsojoekgblunj,Tuuditinzopcakkzosnrtjiaejtuviz,tkeiernago,riczStnokTeleiigktooopvrooprgairzdvlgieaonzgvsorto.verSaenaokdaadsnaaa jsevojjuogjDoaskklnalotvi,ocinp,srkenvaeigSfoietntsmaokpoaulakgzrocovzo—rperotiSoldurkuaggzoiedivnnouedjsema,mnoaogooTtipotiosma-eu- „ Ja ] se glavno zlo sastoji u tome Sto se "previSe ula- zc , previbc gradi", i prema tome, jugoslavonska prebrzo raste? Povrino gledajuci na ono Sto je prTiv-iretdo- a Kntizirao, covjck bi mogao pomisliti da previ§e рокиба-vaj- u malotrapuzoselpu,oeniittii,t,akiposavtovbair'ггјjејeеббgеепoпјtјсoе"vab.nielAolbiijetodbinlnooisjetnaivkSnatokoouv—oJugoгstјlеarб-eеv-inbjj--aei, kajekro sjveimjugsoilsalmavaonnsakstaojperipvorevdeacaptioprarsoliaz.vonadrnoj6ui,toteuisti-t- x in-dustnjal-noj granama porapsrloaizzvaod1n1ji,pozastokoujujedknaoiuj gdoadinjie. u nekim U jednoj socijalisttfkoj zemlji ne moze biti pitanje joet vpsrate,kvoke:olijkiKesamkpajvreori,jzevkookdjainrjpaekr"at,vcarnce,"gpojreos5peiorerpanisteat nrujeepprrmoivdorureakdcipijzoeas"ut,azveiottoi. pisrtievr—Teditiod,aaulsiesvoporjdeoovjisStkaeripvticrcoliiikzoovmdagd, ojavuaorsantvoa—grai Sipstrtoeinvnaeelikntroeemb0a,cdiajicjedlolou-j sta se ne proizvadja onoga Sto treba. Kada bi se proizva-djal- o kada sbai msoo uolnaogaSltoo tsraemboa, uSttoojei gordadkioloristtoi , coinjedlaojnperibviredi. mo-gl- o Tito bkitai zneikdaakosveogtvogronvicoerauozu"rpbraenvoeligkroajdep, roi ikzavdodsnuji"dog.o-tovNljen-oe jerzarotvbaarakjuojases,enuektaidm jtovSorpnriicjaemnaegporosiuzvdaogdotjoav-,ljenei-li, ima proizvadjati, "ne ide"! Pa kako se desilo da se gradilo — kako Tito rece — previSe poduzeca, da se gradilo ovo i ono po ovoj i onoj tkrozmiiuteni,"zaaspicoerendo"topgraoiizvpooddimruagitmih ktovmorunnicaam, a,i totakuozedma ljjei nkaaorosdtodjoestJaugoopsslkarvbijlaje,nzas knoajjunub2inbijiilmo ppoogrtreeSbnaomraeci2idvaotai.e ZaSto je "svatko gradio sto je htio i Sto mu se svidjelo", zaSto su jedne komune, opcine ili poduzeca iSla graditi baS one tvornice. koje su gradile druge. trece, !etvrte. i tako redom komune, opcine i poduzeca? Jesu li komune u svom radu zastranile. radeci bez plana, ili nasuprot planu, na slijepo, ili kako se kaze "bez-glav- o ?" Ovdje je vrijedno malo se zatietaviti i malo dublje u stvar pogledati. Komune, opcine, poduzeca. djelujuci na podlogama na kojima su bila uspostavljena, radila su kako su najbo' lje znala, raEunajuci iznad svega uvijek na "rentabilnost" (adanja rijec u Jugoslaviji za profit), kako so to od njih i trazilo. Tvornice su so gradile. pothvati su se poduzima-li- , s glavnim kriterijem na "rentabilnost". Da, Tito je is-prav-an kad kaze da je bila "jagma za brzom zaradom". pa se je jagmilo Za onim Sto je izgledalo da ce donjeti najbrie, najvece i najlakSe profite. Polazilo se sa shva- - MMHHWMi ifUffifliliiil Jtdlnstvo, 18. jula 1962. — S7RANA 5 "NARODNOG GLASNIKA" Splitu canjem da u koliko ce koje poduzece biti "rentabilnije" u toliko ce viSe koristiti i. zajednici, a to je samo Tito u svom gooru potkrepio. Baza procjena Sto ce biti rentabilno bila je ocjena potrebe trzista — domaceg i stranog — i tu je glavni cvor i srz problema. Kako se je trziSte ocijenilo, tako se pri-lazi- lo radu. Pa jesu li bile tako velike pogroSke u ocjenjivanju trzista po tolikom broju komuna, opcina i poduzeca, da su ta pogresna ocjenjivanja nagomilale tako velike i tako teske probleme za jujjoslavensku privredu? Da vidimo. Data komuna je ocijenila trziSte, i na osnovu te ocje-n- e preSIa na rad u gradnji tvornice, ili kojeg drugog pot-hvat- a, s габипот da ce to donijeti najvecu mogucu ren-tabilnost. No i druga, treca, (Setvrta, i tako redom ko-muna je stvar na sli£an na6in ocijenila i one su pocele graditi tvornice koje ce udovoljiti potrebu triiSta. Da ie tako veliki — daleko preveliki — broj komuna do$ao do istog zaklju6ka samo svjedo6i da nisu pogreSno ocijenili trziste, ali pravilni druStveni plan, da svi ne grade ba§ isto, im je manjkao, jer trziSte nije odgovaralo za sve te tvornice, koje su se lijevo i desno, navrat nanos gradile po komunama uzduz i popreko cijele zemlje. I'ezultat ie bio taj da se je ne samo uzalud radilo, nego i na Stetu sa-mi- h komuna i zajednice, jer se Stetno troSilo i te kako po-treb- ne nacionnlne izvore u neproduktivne svrhe, dok je va-p- aj bio za stvarima koje se nisu proizvadjale. Ovdje ne moze biti toliko rije£ o pogreSkama tih ko-muna u "zastranjivanju" od svojih zadaca, buduc su te komune radile na podlozi na kojoj su bile ustanovljene, i da se nije u jedan mah pojavilo toliko suviSnih tvornica i pothvata, stvar bi sigurno ispala "rentabilno". Jer, po-jedi- ne komune. koje su gradile iste tvornice koje su bile gradjene po drugim komunapia, nisu bile u polozaju da odrede Sto ce koja druga komuna raditi, kakovu tvornicu ce graditi, u stvari po svoj prilici nisu ni znale da i druge komune grade bas isto Sto one grade. Tako je gdje trziSte u glavnom odlu£uje Sto ce se graditi i kako ce se raditi. U privredi nema magike, nego s njome vladaju zakoni. Ako na jednoj podlozi radiS, ne mozeS imati rezultate koji mogu doci samo s druge pod-log- e, bez obzira Sto se govorilo. Izvjcsni smjer nosi sobom izvjesne rezultate, nezavisno od subjektivne zelje. Kad je "proSirena reprodukcija" na jednoj bazi. onda ne mozes imati rezultate koje bi mogao o6ekivati da je na drugoj. Komanda u privredi ne pomaze, ako ignoriraS njene za-kon- e. Na primjer, Tito ka2e da je on — kao vrhovni vodja u zemlji, vodja vlade, vodja partije, vodja naroda — odavna opominjao da imaju previSe poduzeca za stranu trgovinu, i u koliko je on viSe opominjao da ih ima previ- Se, i da ih treba na polovicu smanjiti, u toliko su ta podu-zeca vise raslal Zafto su rasla, usprkos Titove opomene da ih vec ima previSe i da ih treba drasti£no smanjiti? Za to Sto su izgledale dobre mogucnosti, na bazi ocjene stra nog trzista, da ce dobro uspijevati, da ce praviti dobre profite, da ce unaprediti stanje svog poduzeca, organi-zacije- , opcine ili komune, i da su uspjeli, dobili bi poh-val- u da su dobro radili, kad nisu uspjeli, primaju kritiko da su podu&cli ne3to Sto nisu smjeli. Tko odlu5uje organi-ziranj- e agencija ili poduzeca za stranu trgovinu? Svako poduzece odluCuje za sebe da li ce biti "rentabilno" da se upusti u stranu trgovinu ili ne, sa stalnim urgiranjem od Stampe da gledaju koje sve jugoslavenske proizvode mogu pretvoriti u "devize", to jest, izvazati ih. Mi nismo pokrenuli pitanje lokalne samouprave ili centralno upravljanje, jer po nasem najboljem sudu to ne bi pomoglo razumijevanju problema, jer osnovno pitanje jeste kakav ce biti socijalni karaktcr upravljanja, kad je to odluceno, onda tek moze doci na red pitanje da li je bolje centralizirano ili necentralizirano upravljanje, jer i lokalno upravljanje moze biti intcgralni dio kolek-tivn- e privrede cijele zajednice, gdje se lokalno upravlja, ali na bazi sveopceg privrcdnog plana za cijclu naciju, kao recimo militarni komandiri u pojedinim sektorima fronta, koji odlu6uju kakove ce specificne komande u datom mo mentu dati, ali u skladu s cijelom strategijom i planom opce operacije na tom Xrontu. U kritici pogreSaka, nedostataka i manjkavosti u jugoslavenskoj privredi, koje su se na postojecoj podlozi nagomilale da se dalje tolerirati no mogu. Tito je rekao i ovo: "Imajuci sve to u vidu, mi cemo morati dapoduz-mem- o mjere da se ove stvari u preduzecima regulisu ona-k- o kako je to najbolje po interese nasih trudbenika i nase zajdnice kao cjeline". Ovdje ie put ostavljen otvoren za dva pravca u rje-senj- u problema, to jest, ispravljanja onoga Sto je Tito ta-ko teSko kritizirao u jugoslavenskoj privredi. Jedan put bi mogao biti stari put, to jest, ostaviti staru podlogu, iz koje su pogreSke, nedostaci i manjkavosti proizfSle, pa traziti da se u buduce bolje radi nego do sada, ali na istoj podlozi, kritizirajuci pogreSke koje ce se diniti i po-pravljaj- uci Sto se popraviti moze, Drugi put bi bio put temeljite reorientacije, i to pretvaranjem svih poduzeca u integralne dijelove kole-ktivn- e privrede cijele zajednice, gdje bi lokalni pothvati bili pobo6ni dijelovi cijele zaje_dni6ke socijalisti6ke pro-izvodnje i podjele radje nego osamljeni dijelovi, radeci na svom predjelu u skladu s opcim nacionalnim planom. Ako ce ostati na staroj podlozi, imati ce u sustini ono Sto imaju, bez obzira kolike lekcije ce se Sitati poje-dinim poduzecima da bolje i pravilnije rade, pa 5ak i kaznene mjere poduzimati, jer jedna je stvar kazniti co-vje- ka ako neSto ukrade ili izvrsi prevaru, ili zlouporabi svoj poloJaj na upravi za svoju H2nu korist, na stetu drugih, no drugo je pokuSavati stvar popravljati kazna-m- a gdj'c ljudi rade na datoj podlozi po njihovoj najbo-ljo-j ocjeni, a stvar ipak ne ispadne dobro. Niti se puno rjeSenje mo2e naci u intervenciji odozgor koja samo zabranjuje pojedinim komunama ono Sto se u praksi po-ka- ze Stetnim, jer to jos uvijek ostavlja problem sto ce graditi namjesto onoga Sto im je zabranjeno graditi, ili drugim rijeima, kako ce izvadjati proSirenu rcproduk-ciju- . Ako ce zabranu gradnje nekih stvari po poduzecima nadopuniti s odredbom Sto trebaju graditi namjesto ono-ga Sto im se zabranjuje, Sto ce onda ostati od Iokalnog samoupravljan ja ? Ako prihvate temeljitu reorientaciju same podloge na kojoj djeluju, to ce im onda dati unutarnju podlogu — vanjska vec postoji — za najuzu saradnju s drugim socijalistiSkim zemljama. Biti ce od velikog interesa pratiti kako ce se stvar razvijati. & fl hrtfeliuli iMUhHili i Tito : Zasto ponovo postavljati nacionalno pitanje? Nastavak govora predsjednika Tila slusaocima Velike skole politickili паика u Beogradu U nastavku govora pred-sjedni- k Tito se dotakao pro-blema nerazvijenih krajeva i osvrnuo se na pojavu izvje-sni- h nacionalisttfkih tenden-cij- a u posljednje vrijeme. Tito je rekao: "Nacioalistickih ten-denci- ja je bilo i joS ima ta-kv- ih pojava. Takve te2nje zive kod malogradjanskih elemenata, mada nisu tako aktuelne. A na zalost, mo-ra- m da kazem, ni neki fco-muni- sti nisu tome davali ot-por- a. Ima ljudi koji joS nisu shvatili da, ako mi ostvaru-jem- o decentralizaciju, to ne zna6i da idemo na atomizi-ranj- e drzave. To zna6i samo vecu slobodu inicijative i sa-moupravija- nja. A mi smo, u stvari, takva zajednica u kojoj su svi dijelovi usko vezani jedni za druge, i ko-joj je citav niz najvecih problema zajedniSki. Zato bi svaki pokusaj da se ta cjelina i uzajamna poveza-nos- t razdvoji, ili olabavi na neki naiin, zna6io nanose-nj- e Stete i pojedinbm dije-lu te zajednice i 6itavoj za-jednici. Mi to, razumije se, necem0 moci da dozvolimo. Taino je, medjutim, da elemenata sovinizma, ili bo-lje reci lokalizma, ima neg-dj- e viSe negdje manje. Ono najgore u tome mogu biti razne ekonomske diskrimi-nacije- , razne nepravilnosti ekonomskog karaktera. Ne-ki traze previSe za sebe, a neki imaju mogucnosti da malo viSe i uzmu. To se onda odrazava dalje. U Slovcniji su ljudi bili nczadovoljni zbog toga sto neke republikc — koje su dobijale dotacije i kojima je pruzena pomoc — smat-raj- u da so moraju izravna-t- i sa standardom Slovenije, odnosno da so moraju izra-vna- ti plate radnih ljudi. To, medjutim, ne bi bilo pravil-no- , jer radnik u Sloveniji bolje radi i daje mnogo vise od sebe, za razliku od onoga koji jo§ nije dovoljno ospo-soblje- n u jednom do nedav-n- o zaostalom kraju, odnos-no u preduzecu koje se is-korist-ava sa, jedva, recimo, 10 posto kapaciteta. Razu-mljiv- o je da se radnik 5ija je produktivnost rada( ispod prosjeka ne moze nagraditi kao onaj koji daje sve svoje snage i iija je produktivnost daleko veca. Radnik, 2ija je produktivnost veca, bilo da se radi o Hrvatskoj, Sloveni-ji ili Srbiji, odnosno drugim naSim krajevima, ne mo2e Jekati sa svojim standardom dok se do nivoa tog njego-vo- g standarda ne uzdigne i onaj drugi radnik Sija je produktivnost manja. Mi se moramo starati da se stan-dard uz'dize i na jednom i na drugom mjestu, ali to ne zna6i da ovaj koji doprinosi viSe treba da ceka, vec nap-roti- v, da treba vise i da do-bij- e, da bi bio stimuliran da proizvodi jo§ vise i da bi se, od tog njegovog rada, mo-gl- o dati i tamo gdje rad i doprinos jos nisu na tako visokom nivou. Vi znate da sam se ja uvi-jek zalagao za izgradnju nerazvijenih krajeva, i u Cr-n- oj Gori. i u Makedoniji, i na Kosmetu i drugdje. All, ako 2elimo da razvijemo te krajeve, mi pri tome nema-m- o prava da od onih koji su razvijeniji trazimo da budu bez nekog stimulansa u svom radu, odnosno da ti radni ljudi ne dobiju neSto viSe od svog rada, poSto su strucniji i daju veci doprinos zajednici. A radnik u Slo-veniji jeste struSniji. Slove-venij- a je бак i u Austro-Ugarsk- oj bila medju razvi-jeni- m krajevima. S druge stranc, ako uzme-m- o Sloveniju kao primjer, ja bih onome Sto sam vec re-kao mogao da dodam da Slovenci ne bi imali prava da kazu da oni ne treba da daju tamo gdje je potrebno dati — recimo Makedoniji, Crnoj Gori itd. Sve je ovo naSa socijalisti6ka zajedni-ca Oni ljudi, u Sloveniji ili u kojoj drugoj republici, koji ka2u da takvim krajevi-ma ne treba dati — grijeSe. Tim krajevima se mora po-mo- ci i pomagati, ali pri tom i ovi kojima se pomaze mo-raju imati u vidu ono Sto sam maloprije pomenuo o standardu ljudi u razvijenim krajevima naSe zajednice. Sve su to problemi koji treba objasniti ljudima i pravilno kanalisati. Jer, kod nas je uvijek najveca disku-sij- a bila kad se radilo o ras-podje- li investicionih sred-stava. Ja to prosto ne mogu da razumijem i htio bih da to ide nckako mirnije i rav-nomjerni- je. Makedonija i Crna Gora lijepo se razvija-ju- , ali treba shvatiti da se ni tamo, a ni u drugim ncdo- - voljno razvijenim krajevi-ma, ne mo2e sve postici u toku nekoliko godina. I ne samo to, vec i da no mora-mo sve mi sada izgraditi. A kao Sto rekoh, bilo bi Stetno da na drugoj strani nekim nepravilnim odnosom uko5i-m- o inicijativu najproduktiv-niji- h elemenata, kao Sto su oni u Sloveniji, gdje je pro-duktivnost ipak na najvi-3cm- , odnosno na evropskom nivou. I'onegdje se ponekad po- - stavlja i nacionalno pitanje. A zasto treba postavljati to pitanje? Mi smo nacionalno pitanje rijeSili. RijeSili smo ga u ratu i odmah poslije ra-ta — i svakome je bilo jasno Sta hocemo. ZaSto sada tre ba ponovo postavljati nacio nalno pitanje? To pitanje pokrecu razni tudji demen-ti, a onda tome ponekad na-sjedaj- u i komunisti. Velikim dijelom doprinose tome i ne-pravil- ni postupci izvjesnih ljudi u oblasti ekonomijc, tako da se kroz ekonomske stvaraju i nacionalni proble-mi. Po mom misljenju, tu se u stvari ne radi toliko o ne-ko- m nacionalnom sovinizmu, vec viSe o Iokalizmu, o te2-n- ji da se za sebe dobije Sto viSe koristi. Do toga je veli-kim dijelom dolazilo i zbog toga Sto su ljudi jedan dru-gom stalno gledali u lonac, a kad se radilo o izgradnji — onda i zbog toga Sto se nije pazilo na rentabilitet pojedinih preduzeca. Smjena rukovodstva Pri kraju svoga govora Tito se dotakao novog usta-va- , o 6emu je bilo dosta dis-kusij- e a najvSe o takozva-no- j rotaciji; o tome je ka-za- o: "Vi se sjecate da smo mi joi na sastanku na Brionima kazali da neito treba uSiniti da se ostvari smjena, da se mladji ljudi postupno priv-- lace na rukovodeca mjesta. To je logicno i potrebno, jer je u skladu sa fizioloSkim procesom, koji nikoga, ni najboljeg i najviSeg rukovo-dioc- a, nece i ne moze mimo-ici- . Smjena jo prirodna stvar. Zato moraju doci i do-lazi- ti i drugi ljudi, i ml Me-mo, ako bismo ih isklju5ili od toga, nepravilno radili. Mi smo zato rijeSili da so u-ve- de princip rotacije. AH na to no treba gledati kao na neku politiku prokretnl-cu- , kao na nekakav nagli prelaz. Jer, sve ono Sto je starije, pa i Sto je ostarjelo ali joS moze da radi, ne tre-ba sada odstraniti. Ako po-jedi- ni ljudi treba da odu sa mjesta na kome su, a jos mogu da rade, treba ih kori-stiti na drugom poslu. Prin-cipijeln- o treba da udje u u-st- av primjena rotacije, da niko ne bi mislio da ne mo2c biti pomjeren sa mjesta na kome je. Mi nismo upotrije-bil- i ггјеб "mora", jer, ako je neki rukovodilac neopho-da- n na nekom mjestu, bilo Po svojim vanrednim sposo-bnostim- a, bilo radi kontinui-tet- a, on moze tu i da ostane. ZaSto ne bi ostao? Bilo bi kruto postavljati stvar druk-Hj- e, naroSito u po6etku. Stvorena je, daklc, mogu-cno- st da dodju novi ljudi i da, isto tako, ostanu i neki stariji drugovi koji jo§ mo-gu korisno sluziti zajednici, koji imaju dugotrajnu prak-s- u i koji su na svojim ledji-m- a nosili teret i revolucije i izgradnje zemlje. Oni treba da rade u tijesnom kontaktu sa mladima i da prenose na njih svoja iskustva, svoja znanja i stil rada, svoje sta-vov- e i poglcdc na opStu pcr-spektiv- u. Na taj na5in bice obezbijedjen kontinuitct, koji je ncophodan, posebno kad se ima u vidu da se kod mladih ljudi javljaju ili se mogu javiti svakakve ideje. Ljudi su, kao Sto i sami zna-te, skloni da misle i ovako i onako, a niSta na svijetu ni je tako komplikovano kao druStveni razvitak. Zato jc tu potrebno iskustvo, a isku-stv- o starijih mo2e se poka-za- ti kao veoma korisno i nc-ophod- no kad so prcnosi na mladje normalnim putem, u jednom zajodniSkom radu na problcmima unutraSnjeg razvitka. Usvajanje ustava Nacrt ustava doci ce pred skupStinu, a zatim ce njegov tekst biti objavljen. Dalja diskusija ce se voditi u na-rod- u i sigurno je da ce i otu-d- a doi 5itav niz prijedloga za ispravljanje i dopunu na-crt- a. To je sasvim prirodno, jer rad na ustavu predstav-Ij- a jedan slo2en i dclikatan posao. Postupnost u radu i vrijeme veoma su vaJni kad se radi o donoSenju os-novn- og zakona, a i zakona uopStc. Mi smo ranijc u svo-joj praksi, naj6esce, jednim previSe brzim tempom dono-si- li zakone i druge propise. Vi znate da nam se to Josto svetilo, jer se dogadjalo da jedan zakon budc zamije-nje- n noim prije nego Sto jc i pokazao svoju pravu vrije-dnos- t, prije nego Sto su se ljudi bili dovoljno i snaSli i privikli na njegove propke. A takve promjene su dovo- - dile do zabune i konfiui- - ,'p f _