000290

• Language: Ukrainian
• Published: 2010
• Subjects: Augusta; Gleda; Ida; Kad’; Kamen’; Kega; Kira; Mak; Mara; Puta; Rata; Raz; Rog; Roland; Sarn; Spora; Svea; Titova; Tristan; Uka; Voli; sami
• Online Access: https://arcabc.ca/islandora/object/au%3A284791; http://digicon.athabascau.ca/cdm/ref/collection/vilne/id/3307

4 Krnjcvlc o Titu Madekevska Itampa (7гн-- M CW, "Amtntki HtfMiki Gttmi") denijek j dva Ли. ka Dr. Krojevica o stavu Zapa-- d pfema Titovu r-eetmu-. U prvom dlanku po4 natlo-ve- m "ZaJto zapadec veievlU podufiru Тка?" Krnjevid opifc-в-в ckka uvodnik "New Yofk Timeta" od 30 jU, nagJalava-ju- di slijededc dijeteve: "Kada Tito odgovara Motottwu, kko j odgevorio pfeile sufeote, to ifl vedu teiktu i jad pogadja u mrkHtidkom svijetu nego H legu pribliino pegedki Ache. $en, Моггдем t Schura %i tri sajedno . . . Tito j trn u Sti Ijkiovu tijdu. On j fir i otvo-fe- n гим, koja se nikada tic prettaje gnojki. On j neprija. telj brej jedan, kakav ne moie httt 24 Staljina ni Winston Churchill. . . Naravno, to Je raz-loge- m zaito mi pomaiemo Ti. ta. (Slijededc rijedi Krnjevid nije nagjasio). On najutpjeinu je pogadja ideologiju Moskve. Osim toga stratejki poloiaj Ju-goslav- ije je od ogromne vrijed. nosti, jer za&iduje naj desni bok u Njemadkoj i Austriji i jer je brana prcd Italiom. (Slijededc rijefi Krnjevid naglajava). Bez naJe pomodi Tito bi podlegao i naia borba sa Sovjetskom bio kom bi bila mnogo oteidana. Za. to ga mi pomaicmo". Krnjevid zatim iznosi konkre-ta- n primjer kako Tito pomaie Zapadu — opiiran citat iz Tito. va govora 28 jula na Kozari, u kome je Tito ponovio sve glav. ne klcvete nacista, trockista i drugih neprijatelja Sovjetskog Savcza. Da ne bi bilo sumnje gdje Tito stoji u odnosu na Sovjetski Savez, Krnjei(f citira i nckoliko rctcnica iz govora V. M. Molo-tova u Poljskoj, i iz jednog dlan. ka objavljcnog u listu "Za traj. ni mir, za narodnu dcmokraci ju". Na kraju sviju tih citataNr-njo-ii je dao ovaj komcntatlj "Negdje sam ditao, da koftwu nizam nije {to je bio prije Sta-Ijino-va prckida sa Titom. Nije imao krivo, tko je to napisao". U drugom dlanku pod naslo-vo- m "Tito i katolifka crkva Krnjevid tvrdi da je Tito, pod pritiskom Zapada, izmjenio star prema katoli&oj crkvi. Krnjevid uvjerava da de Tito PO STRANIGAMA LISTOVA IZ HISTORIJE pustki na slobodu Stepinca. Zatim navodi da je "gJavni katottdki tMt u Engfeskoj, tjed. rnk 'TaWet" iaBJenio stay pfema Tku i da zagovara njego. vo podupiraej. Tablet" je izmedju ostalog парнао da de "u Waju rata s dfiavama kommfofnte" kaH)ici u Jagoitaviji poJeprijti Tkovu vkdu. "kao raanje гкГ. "TaHM smatra da je "j-шЛс- а мга4пја м Trtom dot, i da j meralno pedvptftti gi", podvlafi Kmjevi6 'Tablet" je za p©dfifaej Titova reiima i zto Jto on "u Mvari ikiii kao poklopac, koji sprc&va, da кммс strahovkih jpfai n prekipi", t.j. da ne do-d- je do untttrainjih tvemira u Ju-o4iv- iji, "razdiobe Jugo4vi-je- , "dijeijenja i bratoabilaAe borbc u torn dijek Evrepe", j bi to "amo kofitilo Sovjettk-e-j Uniji". Krnjed pridaje veliku vU-no- st рнапји "Тата": 'Tko pozna vain© 'Table-ta-", — pifc on, — kao najvai-nije- gi katolilkoga glasila u Lon. donu, ne moie niti jednog inn povjcrovati, da bi misli izrafe. ne u torn flanku, koje sam vjer-n- o prcnio, bile misli nekoga sluajnoga posjctioca Jugoslav!-je-". Daklet to je stanoviite katoli-(ko- g klcra u Velikoj Britaniji, ako ne i Vatikana. Mi bi rckli da ni land gos-podi- na KrnjcviVa ni$u lu6j-nos- t. Ti Ihnci dokazuju da se on potpuno slaie sa pisanjcm "N. Y. TimeaM, koji izralava mil-Ijen- je amcridkih vladajulih kru. gova, I ,TabIetaM, koji izraiava miJljcnje visokih katoliflcih kru. gova. Njih treba uzeti kao objavu da su Krnjevif i Mack sprrmni 'da mijenjaju jvoj $tav prema Ti-to- vu rciimu. Sta vile, moglo bi to bid I nagovjrftiVanje spora zuma izmedju njih I Tita. Izjavc Molotova i Vorosilova "Amerihmki SrMrjn" (28 augusta) u uvodnom flanku omtc se na govore Molotova i Vorotilova o Titovu rciimu. "Srbobranov u voJnifar (Dr. Vufii — Jovan Djo-nov- i!) kale da ie "neobav catena amerifka publika" dcxfi do zaklju PJESMA O Mere drijeeu . . . Ogromno, uzdisudi lijeno tu uz obalu — usnulo je nepomicno tamo u daljmi, oblivenoj plavidartim sfajem mjweca. Bariunasto mcko i crno, stilo se tamo s raodrim jufoim nebom i 6rsto spava. Nat dvojka lemo na pijesku kraj ogromnag kamena, Jto se otrgao od rodjene gore, zaodjenut sjenom, obfastao mahovinom, tako tuian, sumoran. Rahim i ja kuhamo dorbu od teiko ulovljenih rfta i obojka smo u oaom izvanrednom raspoloienju, kada sve bgJeda sabtasno, oduhevljeno, dekudivo, kada je na sera tako dwto, lake, i nema dm. gih ielja own ielje za maStanjem. A mere se ulaguje obali, i tabsi zvude lake melankoWno nj-ei-n- o, bat kao da mole, da se ogriju uz vatru. On left grudima na pijesku, glavem ekremtt mem, i zamWjeno gleda u tanmu daljmu pedbocivli gtavu dlanovima. Cpav4 о%фа subara spala mu je na potitjak, i s mora bfje нје dali u njegevo vtsoko dele, ve iibraadano srtn+m borama. — Rahime! . . . Pr6j mi neku pricu! . . . — moKm ja starca. — Zatto? — pka Rahim ne esvrdwdi se na mene. — Pa tako! Votim tveje pride. — Svx sam ti ved tsfridao . . . Ne mam ih vtfe . . . To on hede, da gt ja metim. I ja moKm. — Hodel li, da ti kazwjem рјемм? — pristaje Rahim. — HecVi da cWjcm statu pjesem, — J on prila tointm recitati. vera nartojedi da saoava originalfHi step4 meleJif. I. "Viseke u geru uspuzao se Smwk i legao tamo u vlalnem kknot, sanjen u ktupko i gledafudl u mere. Visele na nebu sifalo je sunce, i gore su vfeto dahtale u nefeo, a deJjc, u pedneifu, udarali xxX o kamenje. A mz ktanac, u tami i hud. jufio je petok u suseet mora ska. &S t kamenana kamen. Sar u ЦЦ pjmi, sfjed i sttaa, sjekao je gem i uz sfdtti шМс padao u more. Odjcdnem u taj Uanac, gdje se Smuk uvie, pade Seko s neba, razbijenth grudi, krrara pcrja . . . S kratkus kfikom srutio se na гетђи i u nemocaem bijesu udi. da da te "pretnic" znae da "da K Moekva rHila da likvidira Tka poSlo poto". "Dr. VutiT ne spada medju amende jaabece, on zna bolje. Moskva nema nafsjere ni da dime Tita. Kada bi na to ozbtijeo тмШа, Gflda o tome ne bi jamo gevofiit. Zalto onda sve to? "Dr. VaAT "ebfajnfava": "Mi se Be moiwno oteti utkku da sveju swimju ne kaiemo јачпо, A gr4 je da je "svadja" izmedju Motkve i Beofrada — fiktirna, Pre ovo svea izgieda da dogovor zlefinaca, koji treba da prevare irt ve da ih sigunuje zajedmflci op-- Ijaflcaju nefo na njihovu svadju, koja treba da bude zavriena zlefi. nom. Zrtve pfevare bide samo Ame-rikan- ci, koji su do sad vt dali Tku i njegovej bandi oko 1 milijarde dokra. Zbog ovakvih prijcHvji, za vwemci vefujti da it dobtti joi ftC "Dr. VuflT je u ргата kad kale da izjavc Molotova j Vorottlova ne prcd&tavljaju prij.etnju Moskve da (e likvidirati Titov rciim. Sovjet-ski Savez ne obara i ne upottavlja reiime u drugim zemljama (tim se stvarima bave samo Amcrikand i njihovi saveznict!) Molotov i VoroSilov nisu niita takova mislili. Oni su samo osudili Titov rciim, razotkrili njegov fajistiflci karak ter i izraziii uvjerenje Јл it njreJi JiesLiijt mii futa i плИпл Јл st osloboJt. OsloboJjenje naroJa Jugojlavije je stvar samih tih na. roda. ~ Tako stvar stoji sa hjavom Mo. Jotova i VoroJilova. Tako e ih shvatiti svaki poJtcn i razborit o. An eg PREKASNO Cuveni francuskih kompozitor Obcr sreo se sa Riha Vagne. rom, koji e tck bio doputavao i Pariz. — Znatc, — rede on gostu sale (i se — meni je bilo potrebno 30 godina da se uverim da ncrrum ni kakvog muzikog talcnta. — Pa jeste li poile toga ostavili muziku? — Ne, lu vam je, pa ja sam tada vof bio slavan. CHAPLIN NA NATJECAJU Cuven glumac Charlie Chaplin doJao je u jedno manje mjesto. Stao je iznenadjen kada je vidio da se toga polije podneva odria va natjeiaj tko ie se najbolje obudi i vjek. Gotovo svatko orfm "eelkih i "ufenih" gkva kao Jto je "Dr. Vu6T. Jevdjeviccvo priznanjc "Vojveda Jevdjevif u svom 14ttu "5rpke Neviee" u odge. vera nekom "R. V." u VeHkoj Brkaeiji kale: "Ja ne znam koliko pula rao-ra- m da ponavljam, da ja n+am ratovao ni da rasteretim Re kod Staljuigrada, ni EngJeze pod Tobmkom, e su to gk-pos- ti. Za reene su sveti samo oni ratni cijfevi, koji su prtu. pati)i i razwaljivi mom seljaku sa Jahorine, iii onom sa Kapao-nik- a. Ratovali smo da o6ivamo srptkt narod i da uniftimo njc-go- e neprijatelje, komuniste i hrvanke utat. Ako sam za taj cilj mogao korittki Italijina, ko-rt- io sam ga, da sam raogao ko-rut- iti Nemca, korirtio bih i nje. ga, uvck dosledan dcpeJi koju mi je pole. Draia uputio 1942. da idem i sa crnim djavolom pretiv komuniita". Tome nije potreban naroSti komentar. Jevjcdjevid priznaje da je aradjivao sa Nijcmcima i Talijanima. Okupatori za nje. ga nisu bili ncprijatelj. Njcgova tvrJnja da je on "koristio" njih da toboie "oduva srpski nanxF mole da izazove samo smjeh. Oni {to su radili, on Draia i druiina imalo je za cilj o&ivati пјепиЛи i talijinsku okupadju nad srpskim narodom. Isto Jto je na hrvatskoj strani radio Pa velid dote tako da izgleda kao Chaplin. RijcJ lio je da i on sudjeluje. Njcgovo zaprcpaJtcnje bilo je veliko kada je saznao da je dobio tck trcdu na. gradu. DUHOVNOST I MEMORIJA Znamcnita Ггапсшка glurnica Rachel rado je slulala duhovito pri&nje Alcksandra Dumasa, pa ga je cesto puta zvala na rucUk. Kad ju je jedan njen prijatelj za pitao, zaito se voli toliko sastajati sa Dumasom, odgovorila je: — Pa zar vi ne vidite, da ja ne-ma- m duhovitosti. — A Jto vam tu moie pomodi Dumas? — Ta on pri&i tako duhovito, i to mi pruia priliku, da sutradan i SOKOLU rao grudima o tvrdi kamen . . . Snwk se prcpane, otpuzi hkro, ali ubrzo shvati, da je dano ptki joJ svega koji dasak iirota . . . Prikrade se Wife ranjenoj ptid i pretikia jej prave u odl: — Sta je, umirei? — Da, umirem! — odgoveri Soke uzda'hnuvfi duboko. — Div-n- o sam proiivio! . . . Znam za sredu! . . . Hrabro am se borio! Ja am vidio nebo . . . ti ga tako Wizu nikad ne del vidjrti! . . . Eh, ti bestidnide! — Sta? — Nebo? — Putfi prestor! . Pa demu tamo da gmJiem? Meni je ovdje divno . . . tepk) i vlalnol Tako je Smuk odgeverio slebodnej ptid i u dufi se nasmtyao njenim besmistkama. I pomrtlio ovako: Letio iW gmizao, kraj je i; svj de led! u emtjw, sve de postati prah . . . AM se smjeti Soko odjcdnem prenu, prtdffc se male i pogleda ktanac unaokelo. Krez ivo stijenje probijala je %oda, zaguttjlvo je bHo u tarn-ne- m ktancu i zaudaralo na memku I kri'kmi Soko u deinjora i bolem, sakupivti m snagu: — O, da mi je samo jol jcdnom da e vmem u nebo! . . . Prig-nfef- ie bih d§manma na grudi . . . na fane . . . zagKo bi se en u mejej krri . . . O, blaicmho borbe! . . . A Smuk je pomijho: Mara da je na nebu wsttnu Wfepo fivjeti, kad teliko dezne za njim! . . . I prcdloli en slebodnej ptid: A ti se pftmakni ivfd klanca, I bad se doljel Meida de te krili ponfjrti, i prefirjetrf jef lasak u shWji I uzdrhta Soke, I krikntnli to podje ka penetu, к#геД pad. iama po tlainem kamenu. I sd'gao je, ralirio kriia, uzdahnuo dtdoke, sjevnuo оЛта i bade se delje. I valjajufi se niz stcnu kao kamen, padao je brae, tomedt kri-ia, gubed! perje . . . Talis potoka ga dohrati, opra mu krv,'odjemi ga u pjenu I od vde u more. Ik, Kultura j 1. ViMka i gradtka kultura Viftt i Hftgf £ TtuJJttv алтлк. Feudaki su driali, da im samo vojniCki poziv doh'kuje kao zani. manje, a fiztfki rad t trgovinu su prezirali. Oni su sebe smatrali Iju dima narofke vrrti: da su "biago-rodni- " i da po ome podrijetlu stoje na neusporedivo vJoj vwini nego seljad i gradjani. Tako se torio pojam o vHeitvu kao гигоЛот, privtiegiranom dru-itveno- m slo2. VlaMelinov sin se ved od djetinj-stv- a pripremao za vketki poziv. Ved od sedme godme pofinjali su ga ucHi da rukuje oruijem, da ja. Se. Djelak od M-1- 5 godina portao je Stitonosa bogatog scntora. Tu je mladid nattavljao uenje vojni. clcog zanata. Nije bilo obvezatno, da vitez bude pinen. 2ivot u zamku, pjesme i pride o iteikim podvizima ulijevale su mu pojam o viteikoj fasti. Snaga, hrabrort i vjernost prema senioru smatrale su se temeljnim vrlinama vitcza. Promaknude u zvanje vitcza oba-vlja- lo se na coma svedan nafin. Na tu svedanost skupljali su se su. sjedni plemilt. Kandidat je oblatfo vitciku oprcmu, prcko koje je pre-baciv- ao erven plait kao znak, da je sprcrrun prolijevati svoju krv. Zatim bi klcknuo prcd svoga scnio. ra, koji bi ga pljoStimice udario maccm po ramenu. Novi vitez bi zatim skodio na konja 2pokazivao prcd cijdim skupom svoju vjrfti. nu i znanje u vladanju oruijem. Vitczovi su cijelo vrijeme pro-vod- ili u ratovima. Zivjeli su u ut-vrdje- nim zamkovima. Zamkovi su bili potrebni radi obrane za vrijeme, ja budem duhovita jer imam vrlo dobru memoriju. RAVNO MU DO NEBA Jcdnom je kod A. I. Krilova doiao vlasnik kude u kojoj je sta. novao slavni basnopisac i donco mu na potpis ugovor, ц kome se odredjuje da ako u zgradi izbije polar krivicom Krilova, ovaj ima da isplati svotu od 60.000 rubalja. Basnopisac je ugovor potpuao, samo je svoti od 60.000 dodao jo! dve nule. — Meni je svejedno — rekao je pruiajudi ugovor. — Ni kzdeset hiljada ni {est miliona ne mogu da platim. A ovako de vam biti pri. jatnije. zapadne Evrope u XII i XIII vijeku feudalnih ratova, a u njih su se rfeudaki sklanjali i od pobunjenih sdjaka. Zamak sc obicno nalazio na uzvini i bto opkoljcn rown; u njega se mogio udi samo preko jednog pokretnog mosta. Jaki zi-do- vi s kttlama i otvorima opasivali su zamak. Iza prvog, vanjskog dvo-rk- ka dolazio je drugi zid, takodjer s jednim vratima. U dragom dvo-tik- a bila je feudaldeva kud. sa spofedmm zgradama. Tu se iuJi-zal- a i vuoka kula — potljednjc njegovo utodiMe. Iz te kule cesto j vodio podzemni hodnik. Sve do pronalatka atrenog orufja za. mak je bk gotovo sasvim nepri. rupadan: opsjednutt su zasipali na-pada- de strijelama, sipali na njih vreiu vodu, zapaljenu smolu, baca-- li kamenje i nisu im dopultali da se utpnu na zidove zamka. Vitez se borio na konju. Na glavi je nosio Jljem, a lice mu je bilo pokriveno vizirom. Imao je Stit, ravan dugadak mad s drikom u obliku kriia i kopljc. Tijclo mu je pokrivala pancirna koiulji, ko-ju je kasnije zamijenio delidnim oklopom Vitczovi su i svoje og-rom- ne i snaine bojne konje pok rivali oklopima. Okovan u delik, itez je izgledao kao kakva iiva tvrdjava. Postojala je u to vrije me izreka, da sto vitezova vrijede hiljadu pjesaka. Vitczovi su bili vcoma vjciti u dvoboju, ali se nisu znali boriti u zajednici, niti su bili disciplinirani. U borbi je svaki od njih nastojao da $c probije napri-je- d ne osvrdudi se na zapovijed. Turnhi Turniri — vojnidke utakmice — bili su omiljcla viteslca razonoda. Turniri su se odriavali na dvorovi. MARK TyAIN Kada je Twain postao duven do-biv- ao je mnoStvo fotografija od ljudi koji su se utvarali da su mu slidni. Jcdnom od njih Twain je odgovorio: — Vata slika je slidnija nego ja scbi. Dao sam je da Se urami i kocisttt du je mjesto oglcdala kada se budem brijao. Twain nije volfo odgovarati na pisma. Tako mu je amcridki pisac Bred Hardt stalno pisao, ali nikad nije dobivao odgovora. Na kraju se naljutio I poslao mu komad di stog papira i marku. Kroz ncko vrijeme dobio je odgovor: "Papir i marku sam dobio. Pohljite ko-rt-u. Twain. A monk! vali udarali su o kamen s tuinom jekom . i Id ptice nestao je bez traga u morskom prostranstvu . . . II. Lciedi u klancu Smuk je dugo штШјао o smrti ptke i o stra-- ti prema nebu. I pogleda on u tu daljinu, {to vjedlto milaje odi maStem o nedt. — A fee je on vidio, taj pokojni Soko, iTtoj putinji be dna i bez kraja? ZaSto takvi kao tto je on, pokojni, bune duJu sojem Ijubavlju ka letu u nebo? Sta oni tamo vide. Ta i ja bih megao e to deznati, da za dasak poletim u nebo. Rede i — udinl SavivJi se u klupke, digne se u zrak i kao uka traka zablista na suncu. Rodjen da gmiie — letjeti ne moie! . . . Zabofavtvli na te, pao je na kamen — ali se nije povrijedie, no pr-asm- o u smeh . . . U tome li je, dakle, dar icta u nebo? Dakle — u padu? . t . Smijelne ptke! Ne poznavajudi zcmlju, tuguju na njoj, tee seke u nebo i traie iivot u puvtinji iarkoj. Tamo je sama pwtef. Tamo je ranego svjetlosti, ali nema hrane, i nema olooca itvome tijek. Cemu pones? Cemu prijtkori? Da bi prikrile njima ludest svej ieija i skrile iu njih svoju nesposobnost za aNvet? Smfjeine ptke! . Ali me odsad njihove rijefi ne de obmanuti! Sada znam sve! Vidio am — nebo . . . Uzlctio sam u njega, izmjerk ga, pez-na- o pad, ali se nisam smnkao, no tamo jeJ xiie vjerujem u sebe. Nek five u obmani oni, {to zcmlju ne megu da vote . . . Ja znam ijtimi. I njihevim pozivtma ne du vile povjcrovali. Zemaljski stver sarn, na zcmlji du da iivirn. I on se sklupca na kareenu, pooosedi se sobom. Btistalo je more u jarkej ivjetlosti, i rakm su stratee udawti o obalu. U lavenkej rid njtfieroj grmjela je pjesma o gerdej ptid, dtb-ta- le su tijene od njihovth udaraca, drhtalo j nebo od potreme pjesmet Bczumlju hrabrih pjevamo mi slarut duteunima prolio si krr . . . No dodi dernjcme — i kaptjke tveje vrtlc krri plirwt de kao iskre u mraku Cvota, i mnego smjehh rdaca zapaKt de se ludom fdjora za srijetlom i slobodom! Ti si umro . Ali u pjcuni smjelih i tniim'h duhem uvijek M brti iiri primjer, smjdi poziv ka tlobodi, ka tvijettu? Bczumlju smjctOi pjeramo mi hvaluT Mtitirt Gtrti STRANA 3 nu kraljeva ili krupnih feudabca. Na njih su se skupljali vitczovi, koji su prije o tome bili obavijei-ten- i. Za turnir se pripremala na-rod- ita arena, ogradjena vokom og-rado- m. Iza ograde su bila udesena mjesta za gledaoce. Turnir je tra-ja- o nckoliko dana. Podifljao je vi-tcJk-im dvobojima, zatim bi na are. nu izlazili dkavi odfedi. Da bi se tzbjegie smrtonosne ozlede, stav-Ija- li su na vrhove kepalja meke navtake, a tukli su se i tttpim sje-kira- ma. Ali i pored toga turniri su se deeto svrsavali teffkim sakadc-nje- m, a ponekad i smrdu pojedinih udesnika. U dart pobjednika na tumiru priredjivale u se gezbe. VHtJtj knjiUtiitt PocevJi od IX. vijeka javljaju se velika epska djeia, u kojima su bili opjevani viteiki Ideali. Naj-znat- iji ep Kednjcga vijeka bila je "Pjesma o Rolandu". Za predmet toga spjeva uzet je pohod Karla Velikog na Spaniju protiv Arapa. Karlo se vradao u domovinu. Kao ' zaititnicu ostavio je svoga nedaka Rolanda, koji je bio duven zbog svoje hrabrosti i poitenja. Karlo je poklonio nedaku mad i dao mu rog, u koji je Roland morao zatru-bi- ti u sludaju neprijateljskog na- - pada. Ali u Karlovoj vojsci bio je vojnik Ganelon, pakosni izdajnik. Ganelon je nagovorio Arape da uniJtc Rolanda i njegovu vojsku. Ncbrojcne arapske dcte napadaju Rolanda. Iz prezira prema nepri. jatelju hrabri Roland ne de da za. trubi u rog i da pozove Karla u pomod. On se sa svojim vojnicima uporno borio, Ali njegov odrcd bude razbijen, a on smrtno ranjen. U posljednjcm trenutku Roland trubi u svoj rog, stavlja pod glavu mad, Karlov poklon, i izdiie, liccm okrenut prema ncprijatelju. Pje-sma se zavr{ava otkrivanjem izda. je i kainjavanjem izdajnika Ganc-lon- a. Ma da je za osnovicu te pjesme uzcta povijesna tcma, Roland se zapravo borio ne protiv Arapa, ved, protiv Baska. U lidnosti Rolanda bio je dat idealni lik vitcza, Razvijala se i viteslca lirika. Sti-ho- ve su sastavljali sami itczi. Ti vitczovi pjesnici bili su u Francu-sk- oj poznati pod imenom "truba-dur- a, u Njcmadkoj "minesange. ra" (minczengera). Oni su opje-va-li ljubav, prirodu, rat. PodevU od XII. vijeka pojavlju. ju se vitefld romani. NajznamcnU tiji viteslci roman je 'Tristan I Izo-Ida- ". U njemu se velidaju vjemost i odanost u Ijubavi. GrjJsh Injitttrwt Istodobno s viteikom razvijala se i gradska knjikvnost. Njene teme su sasvim dragadije. Mcdju gradjanima bile su vrlo rasprostra-njen- e pride o livotinjama. U tim pridama prikazivani su u obliku razm'h zvijeri (obidno u smijeinom ebltku) vrtezovi, gradjani, несеп. stvo. Tako je lav prikazivao kra. Ifa, vuk — vifeza, magar ac — po-p- a, liska — Ikaveg gfadjantna, skne iivotinje — seijake. Nesilac giavne ulege u svtm tim pridama bila je hikava lka. Iz svih svejih smkalka ona bi se izvliUa bez kazne. Te su pride u Ргапоикеј bile $kf4jene u veliki ep — "Ro- - man o Ihki". "Roman o 14§kt pretkan "je u mjchivanjem fcudalaca, pepova, ftjthevih retigieznih pojmova. Ta. ke se liska osudjena zbog pladke na vjeiala, spasava time, {to ebeda. va di de podi u kriiarski rat. Po gradevima su se prifedjtvate kazaMne predstav. Za sadrlaj su Je obidno uzknale kf Jdamke kgen-d- e. Te su se prtdrtave zvale "mi- - rsterifama. Ut njth ш se cnto da- - vale kratke {a)jlve stvardke, "far. se, u kejwna su kmfeHvani ne. sfrrtni prettaci, a hvaWa se sprem nest i pamet Veema je bila ras-prortranj-ena farta o Patetinu (Pat-tenu- ). To je prida o derittyivem advekatu, keji vara trgovca, aK kega ipak prevari pametni pastir. (f knjigt "PtrijtH rtJnjtg t4jtkd", м иЛЛпџ E. A. Kmimrmktg). (S'tt it it) -