000424
STRAXA 4 K L E T V A (W istorijski т o m л n) — A U GUST SEN O A — (98) I svoj gtas, ako ga ne htjednu posla- - iio je bio tajni pedat kraljcv, pod Nigdje oe vladaie vcda Ijutina, Lsati zemaljski kxaijevi, kao i prije I kojun se otpravljaju samo najva- - vcca jarost, nego u kuCi mosnjara i dizat cer...
| Language: | Ukrainian |
|---|---|
| Published: |
2010
|
| Subjects: | |
| Online Access: | https://arcabc.ca/islandora/object/au%3A282378 http://digicon.athabascau.ca/cdm/ref/collection/vilne/id/43085 |
| Summary: | STRAXA 4 K L E T V A (W istorijski т o m л n) — A U GUST SEN O A — (98) I svoj gtas, ako ga ne htjednu posla- - iio je bio tajni pedat kraljcv, pod Nigdje oe vladaie vcda Ijutina, Lsati zemaljski kxaijevi, kao i prije I kojun se otpravljaju samo najva- - vcca jarost, nego u kuCi mosnjara i dizat cerao opet smjelo svoje glave. Zivana, nikomu ne bjeie naneicna vcda sramota, nego upravo njcrou. Slobodni gradjanin cti£ki uvrije-die- n bjeie i zlostavljen na svome vlastftorn zemljiJtu, na pragu svoje kude, od divljeg doropa pladcmh oruinika, i to 2a to, jcrbo jc branio svoje pravo proti krivici. U velikoj sobi kude sjedjaie poJtenjak. upi-ru- di glavu u dlanove, bio jetzanije-mlo- , gledao je pred sebe u stol, i kako su mu katkad u lieu miJicc drhtnule, mogo si razabrati. kolika bol i ialost ubija njegovo poStcno sree. Uz njega sjcdjaSe Jelena, a podalie stajahu mlinar Janko Zla-tobrau- id i stari krizar Filip. Svi Su-dah- u, ne hotedi rijedima mutiti ljute make kude-gospodar- a. a Jelena, vjerna mu drugarica, nije smjela u prvf mah progovoriti rijedi, da ga utjcJi. jer je vidjela, kako u njem sve kuha i kipi. Istom kad du, kako se dra, tri uzdaha izvinuSe iz 2iva-novt- h prsiju, stavi mu Jelena rukj ofco vrata i rede blagim glasom: — Zivane, drulc moj, ne ialosti nas, ne mudi dulc svoje. Sta si ti krir, da te zaskodila prevara, jesi li goloruk mogao odbiti silu ? Sto tebi. dogodilo se i drugima, a valjda ima na srijetu joJtc toliko pravice, da se zlotvor Prislin kazni. — Da se zlotvor kazni — odvrati bolnitn clasom Zivan — Sta je me- - n! do njegovcJcazne, Ita mi hasni, ako ga i snadje prijeka smrt osra-mode- n je naJ grad, osfamodena mo-j- a kuda na odigled svijeta; ponlju-van- e su naSe pravice, pohuljeno nase .slobodno ime, StaviJe, odtad bit de slobodno svakomu zlotvoru provaliti u na$u svetinju, u naSu slobodnu cradjansku kudu. Л tkol provali k meni. najvcdi zlotor mojega imena, koji mi je ubio sc-st- rj 1 Sum, koji mi je osramotio i u grob spravio moju necaku, koji mi je otco moca jedinca. Taj nedo-vjc- k dodje ovnrr.o. dok je pred ku-о- ш Vrvjcla jetina, i narugao mi se pa J j in sojim licem, zovudi me na mglo prijiteljcm svojim. Pa tu da ne svisnem, tu da se ne uhvatim za svoje sice, koje mi dridc od £a-los- ti ko pod krvavim noicm? O Jcleno moj a, dosta proiivjeh i tul-ni- h dina. ali danaSnji je jedan od najtulnijih. — Pravo rede, ujadc — planu Zlatobradid — danas ved ne zna? kamo da poloiiS glavu, ne zna?. Sto je mojc, Sto jc tvoje, i svaki smet ima prao, da ti otme teSkim znojem stcdeno blago. Tko tu via-- 1 da, tko tu suJi pitaj Boga viSnje-- gi, Ijuui ne znadu. , — Istina — potvrdi stari krilar — ali Zivane, ne odajavaj, dodi ce dan suda t osvete, znat de se, Sto je pravda, Sto je km-da- . Zivin skodi na nogc, stavi ruku na sree, i podipnuv desnieu svoju, rede svedanim gla4m: — Da, znat ce se, Sto je pravda. Sto li je krivda. Mnogo sam pre-pati- o jada rad opdega dobra. ljuto zasjckoSe one do dna srea moga. al Bog mi budi svjedok, da ne cu ni sad ktonutt, da cu do Boga dizati 1 proci ce voija razoojnike drugi put navaliti cnamo. — Amen, tako budi — rede stari kriiar. — Zasada zbogom, djeco moj a, idem u vijede, da od bana potraii-m- o pomod i da se spremimo pod oruije, a ti Filipe, red Berislavu, ncka mi zakaie dan, kada ste za-misl- ili krenuti odavle sa Andjcli-jom- , da bude po redu pripravno. — To rekav, izidje hrlo na vrata. XXXI Gospodin ban spavao je vrlo do-br- o. Nada, da de se proslaviti, na-punja- la je njegovu duSu osobitim blazemm mirom, a kad se u rano jutro probudi, skodi hrlo na noge, da za vremena nripravi detu, koja de provaliti u zbor buntovnika te sve na okupu uhvjtitt. Zato porva dasnika svoga i zapovjedi mu, nc-ka sa tristo banskih pjcSaka po po-dn- e istoga dana bude sprcman pod orjijem i ako bi tko upitao, kamo je ta deta namijenjena, ncka se od-govor- i, da ide proti Simunskim kmetovima, koji kaptolskoj gospodi uskraduju desetinu. Zatim sjcdnu dragi ban za svoj rani rudak te podc zadudo brzo mo-ta- ti pedeno meso, bijcli sir i zali-јела- и oboje rujnim vinccm. Cinilo se, da se danas van reda krijepiti kani, kad mu je bilo ovrSiti toli teSku i vainu zadadu. Upravo bjeSc iskapio daSu vina, sred smjcScdeg si Iica obriso brkove, kada sluga dovede u sobu stranca u putnom odijclu, bez sumnjc ple-mid- a polanika. Na njegov pojav zadudi se poneito gospodin Lude-na- c, al poslanik, nakloniv se, rede: — Hvaljen Isus, gospodine bane. — Na vijtke amen, tko si i Sto mi notiS, gospodine. — Ja sam, na tvoju sluzbu, han Banovid, i nosim ti po zapovijedi svietloga kralja ovo pismo. To rekav, tzvadt iz njedra artiju udetvero sloicnu, na kojoj stajaSe tajni kraljevski pedat. Ban uze pi-smo, poglcda glasnika ispod oka i rede mu: — Sjedi, gospodine Banovidu, ta valjda deS danas biti mojimgostom. — Hvala, gospodine bane, zalim od srea, da tu podast otkloniti mo-ra- m, vrijemc mi je nakratko odmje rcno, i valia mi se vratiti Sto prijc u kraljevski dvor, no prije povra-tk- a svakako sam rada fiohoditi bra-t- a si, komu imanjc stoji za gorom zagrcbadkom. Ja ne du ni daska da-si- ti u Zagrebu. ed du smjesU po-klop- iti konja, da idem onamo. — A trcba li odgovora m to kra-Ijes-sk- o pismo? — upita ban. — Ne trcba, gospodine bane, tako mi jc bar redeno, i sada mi dozvoli. da se preporudim u tvoju milost i da ti zclim sretan ostanak. — A ja tebi sretan put, gospo-dine Banovidu. i podji mi s Bogom. Poslanik pokloni se opct i uminu iz kraljtvskoga dvora, i jedva bjeSc iziso na vrata. poscgnu gospodin Ludcnac za kraijevskim pismom. koje je pred njim na stolu stajalo. Jos jednom pogleda si pedat. Da, Xikola koga prosto prekrstUe u njegovom lokalu i dadoAc mu ime Xick iskrcao se tek pred dva mjeseca u Quebecu i tako vlasti-to- m nogoui stupio na tlo Xovoga svijeta. On lidno smatra zimu za jadeg neprijatelja i od samoga rata i zato nikakvo dudo to jc proputovao cijelu Kanadu da bi bacio sidro u Vancouveru. Pr-edan- e upoznavao je ovaj Hjepi grad na mirnom Pacifiku trazedi posla od firme do firme. Premda je na prijatelj Xick udi-te- lj po zanimnnju. on je sprcman prcuzeti svaki posao. Mora se ovdje podeti svakako. Cuo je on o tome joS u staroj domovinl. I tako probije se on kroz pustu vancouversku maglu 5a dudnim mislima u glavi, jer zima dolazi pa makar to bio i sami Vancou-ver, a 11 diepu c nema ni pre-bijen-og marijaSa. Svaka ga firma ljubezno primJ i jos finije odputi. ali posla nigdje i to je ba§ ono Sto naSega Xicka baca u misli i odaj. I got ovo kad ga svaka nada napusti, ovdje u Vancouveru nadi neki posao, ko-rad- ao je en polako. zamilljeno, rukama zabitim u diepove izno-len- og kapute dobivenog negdje w Evropi u nekom izbjeglidkom logoru. Kcraca on tako tuino ulicom. iniji drzavm poslovt. Ban kanda se plafio skinuti vosak. al napokon se odvaii, rastvori pismo i uze 6tati. Cim je dalje ditao, tim vise blije-dil- o je njegovo lice, i napokon uhvati cijelo tijclo drhtavica, a kad ga je proditao bio, zali mu se lice krvlju, kao tigar skodi uvis i bact kraljevsku poslanicu pod stol. Bijesan kriknu: — To meni, to Ladislavu Lu-denc- u, koji te je sluzio ko pscto i vjernije nego pscto, koji je nosio sto puta ni pazar svoju kozu, svoju glavu za SiSmana kralja. Da,, da. MJmane, pravo kazc sviiet, cmcar si, ncnarnik, zlo prolazi ona luda, koja je svoju sredu objesila na tvoj grinuz, al da vidimo joi jedamput. je li to mogjde — kriknu ban te, podignuv pismo ispod stola, uze ga nanajvu ditati, zatim udari u grolio-ta-n smijeh, te vikaJe bijesno !к-daju- di po sobi i udarajuci dlanom po pismu. — Da, di, tu stoji cino na bije-lo- m. Ja nisam za niSt, ja nisom za driavnc poslo-e- , je ne mogu ovr- Siti, Sto mi kralj zapovijeda, ja ni-sam mogo pomirtti dalmatinske kramare, ni u mojoj banovini di nema reda ni pravde. — Da, da, ta nisam za niSt, ja nisam za bana, i zato me zbaci sra-motn- o sa banske stolicc tc stavi na mojc mjesto Dctrika Bubcka. O, taj moj prijatclj, taj lijcpi mudri-jan- , znat de domamiti sve buntovnc glave u jednu gaibu, taj vcliki voj-skovod- ja zna, kako sc odito i var- - kom tudc neprijatclj, i pod njego-vt-m banovanjem sjat cc se vaga pravde kao nikad u kraljcvini Sla-vonij- i. Al pravo ti je, Lacko, posve pravo, ti si se uzdao u SiSmano-- u vjeru, ti si zaboravio, da je SiSman sto puta krenuo vjcrom, i cvo sada te baca u kut kao gnjilu iabuku. — Tako bjesnjaSe slavonski razban, driedi objema rukama kobno po mega pismo, u kojc jc zavojnim okom zurio. BijaSc to njegova smrt-n- a osuda. Sramota no njega, a i velika Stcta. jcrbo ncbogatu bo! jar u izmaknu time vcliku korist, koju donosi bansko zvanje, Sutio je je-dan das, al zatim dignu glavu, na-smjeb- nu se dudnovato i viknu kroz smijeh: — Cekaj, dragi SiSmanc moj, zgoda jc dobra, vratit du ti milo za drago — zatim uze pismo, rastrga ga na sto komada, i baci ga kroz £raje. razor, da ga vjetar raznese na sve (Naitavit de se) U NEKOL1KO RHDAKA U Hohtcinu postoji stari hrast, na kojem je pridvrSdcna kutija u koju mladidi i djcvojkc stavljaju svoje fenidbene ponude. Kaiu da stari posrednik ima desto mnogo uspjeba. Visina morskoga vala zaisi od dubine vode, od karaktcra stijena i pritiska zraka. a da ne vidi jurnjavu gomile au-tomob- ila i ljude kako brzim tern-po- m rastczudi vilice. produktom modernog doba Jure deSudi so oda nj. Xajednom polako podig-n- e glavu i pred njegovim odima iskrsnu zeleno-svjetle- di neonskn reklama "Glance's Sky Dinner". Xosto kao da ga tjera da pokusa i tu, ncka unutraSnja sila gura ga da pokuca na vrata, nekakvi dudni osjecaj, kao. da mu je ro-dje- ni stric vlnsnik toga moderno namjeJtenog Coffee Shopa. Sa sreem koje je pojadalo kucanjem za par volti udje on tiho kao da se boji omesti goste koji unutra konzumirase hranu brzinom au-tomata. Poslaie ga maneferki. Bija5e to naoko Ijubezna iena, ali nas Xick koji je poznavao do-bro psihologiju, odmah zakljudi, da je ona malo previse nervozna, ako ne hi&teridna. Xakon Sto je izjavio da ima dugogod&nju pra-ks- u u tej vrsti posla i mnogih formalnosti, primi ga, upotna ga ameridkom brzinom sa dijelom personala, obude mu radno odije-l-o i na koncu ga proglai "bs-boyem- ". Prvih par sati. jedva se Xfek mogao snaci s tanJHrima, flaiema i ma.Mnerijom, ali ubrzo xatim ukopda se on u posao i sve je iU glatko. kaQ da je upravo rodjen za taj posao. Pjcsnik RJesnik pjeva svijetom dok gTomovi tutnje Od ljudski je himbe, ratolike smutnje; Pjeva o slobodi kada robstvo vlada ViCuc gromkim glasom prof robskijeh vlada. Qn u doba tmine o svijetlu pjeva Da rasvijetli, caskom, ko munja kad sjeva. Мгабпе staze kojim ljudski rod si brodi Xa svom kriznom putu sreci i slobodi. On pjeva o-sre-ci, on pjeva o tuzi 0 onoj Sto vene i §to cvate ruii; On za rata pjeva o Ijepoti mira 1 dok se groblje puni o veselju pira. Pjesmom o pravici kad pravice nema Xove borce za pravicu medj' ljudima sprema; On u vrijeme straha hrabrost oboiava : Padni ako treba al ne za badava! 2rtva ako budi na oltar slobode Xemoj slijedit one Sto u ropstvo vode; Padni nek konacno zavlada sloboda I pravica izmedj ljudi i naroda! Pjeva o 5ivotu dok smrt ljudstvom hara Pjesmom od slabica hcroja da stara; A kad pad no Heroj kojejr pjesma stvori On u drugoj slavno o njenu jrovori, I o sredi pjeva, dovikujuc": Ljudi! Mjesto mr2nje ako susjede so ljudi; I narodi ako u mjesto rata Susjedni pomonu ko rodjena brata. I spoznaju da, umjesto politikn, Ljude hrani teSko plugo i motika, Te umjesto ruSit priono da grade Bit de srede za sve : I stare i mladc. A o syome radu pjcsnik ne zna rcci IJoli da dok pjeva o buducoj sreci Sebi si predstavlja da ju proiivljujc Te sa time cto srecu sebi kuje. S. VUKOVJEV. Oko Titova posjeta USA (Xastavak sa strane 1) , slobodnog sveta". To bi po-dvosmisl- eno kazao da se po-- kazalo "slabostameridke po-zi- v Titu razmatra u svijetlu ' Htike prema komunisti Ti- - situacije u Istodnoj Evropi. Takvo tumadenjc Titova po- sjeta poniStilo bi svu njego-vu vrijednost. Jaukanjc vodja Srpskop: XarodnoR- - Savcza U "Amerikanskom Srbo-branu- " (19. llqcembra) o-bjavl- jcno je pismo predsjed-nik- n i tajnika Srpskog Xa-rodn- og Saveza predsjedniku Eisenhowcru, u kome se ka-i- c da ih je "duboko uzne-miri- la vest" da de "komunist Tito dodi u posetu ovoj slo-bodoljubi-voj zemlji." Dalje kafu dn "nudjenje gosto-primstv- a" Titu u sadaSnje Tijeme "znadi ismejavanje pravde, pristojnosti i napora Todno u' dva sata poslije pola nodi, nakon Sto je nas "autobus" dedko zavrJio jurnjavom na§ao so opet na vancouverskom plod-nik- u. Magla kao da je bila joS guSda, automobil] brze jurili, ali sve to Xicku nije vise izgledalo tako.stra§no i tako on brzim ko-raci- ma poiuri probijajudi se kroz maglu u potrazi za svojim sta-no- m. Od tada je proslo neSto manje od dva mjeseca Xick je u "Skyu" radio razlidito doba dana i nodi. Dolazio je tamo sa ljubeznim li-cem I za.svakog dlana personala naSao bi ljubcznu rijed, ili ga na-dar- io sa toplim prijateljskim os-mjeh- om. Mirna priroda, dobridi-n- a od rodjenja on je uzivao po-Stova- nje ostalog personala, ali manezerka ga nije trpjela. Svaki dan ukori : — "Ovo nije uradje-n- o dobro" — "To je trebalo biti napravljene na vrijeme" — "Ka-da si to zadnji put pomeo?" — "Moram te svaki dan opominjati kao malo dijete". Ta i slidna pre-baeiva- nja upucivana su s njene strane svaki dan na Xtckovu ad-re- s. U dttM naivdina I jako jesjet-Iji- v en je evaku uvredu teike pe-dnaS- ae, osjedao je kao uder neia H sree. AH on je-sv- e to mirno po-- d nosio i dudio se maneierkinu trru:aanjju PrigovorS svaki dart. PcnovrJ bc-!ri-j za Xj:!:ovj mcku tu". Zato oni traze "u ime svih Amerikanaca srpskog porekla, i u ime svih slobod-ni- h naroda sveta da ova ze-ml-ja ne ru5i svoj prestii i no uknzuje podrSku arltikomu-nis- ti Titu pozivom da dodje u posetu slobodnoj Ameri-ci- ". Gospoda Radakovid i Mi-lovano-vid imaju razloga dn budu uznemircni, jer Eisen-- , howcrova odluka dn pozove Tita u posjet je pljuska nji-- J mn i svim drugim rcakcio- -' nnrnim elementima koji su radunali na pomoc amoridke,' vlnde u ostvarivnnju njiho-- i vih planova u Jugoslaviji. A samo nekoliko dnnn ranije Iladakovic i Milovanovic su j Stiff Л r4; t4 Dobre ilje za Novu godinu izraiara pjeacica Iorraine Forrman, kojm natup na Iflevirijskom projtramu СПС "Country Htx-dow- n — (CBC Picture Serr Hamilton - docek Nove godine Javljamo ditavom nasem narodu u Hamiltonu da cemo odrzati zabavu naStaru godinu uveder (31. dec ) u na§em Domu na Beach Road. Bit ce zakuska i svirat do dobra muzika. Znbava podinje u 8 sati liveder a tra-ja- t de poslije nodi. Priredjivacki odbor. Toronto - sjednica SJK U detvrtak 3. januara odriati de se redovita i godS nja sjednica organizacije SJK. Sjednica de se odrzati na 179 Queen St. West, podetak tocno u 8 sati na vedor Pozivaju se svi dlanovi da ovoj sjednici prisustvuju jer demo, pored ostalog, raspravljati o dolazecim prw redbama organizacije. Tajnik. Welland - kucna zabava (docek Nove godine) Organizacija Saveza Jugoslavcnskih Kanadjana u Wellandu prireditl ce kucnu zabavu za docek X'ove go- dine. Zabava ce se odrzati na Staru godinu na veder u kudi druga Mate Eldica, 139 St. George Street, South Crowland. XTa zabavi de biti dobre mlade pedene prase-tin- e i sve drugo Mo s prasctinom ide. Pored toga biti ce druge znbave za sve. Pozivamo sve dlanove i prijatelje пабе organizacije si eplirmetoplintdnoidkeekn"mJeodiXnsotvvua"19d5a7.dogdojduinui .zajedno se prove Svi nam dobro doSli! Odbor zabave. se povratili puni oduSevljo-nj- a sa jednog sastanka sa Eisenhowerom u Wasliing-ton- u, na kome jo govorono o pojadanju borbo protiv ko-muuiz- ma. Medjutim, sada jo jasno dn Eisenhowerovi i Dullesovi planovi ne uklju-duj- u Jugoslnviju, kako su mislili gospoda Radakovic i Milovanovic. Kada de nnSi bijedni po-litid- ari nauditi dn je osnovni cilj amoridke politike pro§l-renj- e nmcridke modi i utje-caj- a u svijetu i dn oni sluzc samo kao slijepo orudje te politike? Magla nad Vancouverom i previse osjcdajnu dukxx i on bi bio sam dao otkaz da ne dolazi zima, a u budjularu prebijane pare nema. Juder kao da jc Xick ustao na lijevu nogu, tako mu sc dinilo kad je kroz jutarnju maglu iurio prema "Skyu". Od zurbc zabo-ravl- ja na svjetlovnc siglane na raskrsdima ulica i za malo ne po-sta- de irtva prometa. Poslije inci-dent- a bez tragidnog zavrsetka poiuri on sa vise painjc poglcda-vaju- ci deSce na rudni sat kojega je digao na kredit pred scdmicu dana. JoS svega 7 minuta do pb-det- ka rada. Xe ce stidi. a ni sam nezna Sto mu sinoc bjeie te zabo-ra- vi naviti budilnik. Gotovo trde dim korakom ulazi u lokal, mrm-Ij- a pozdrav i juri da odmah stem-pli- ra kartu, jer ako deka dok se presvude bit de kasno, all tko ima peh, protiv njega je sve. Za nje-govu nesrecu tu se u tren oka stvori maneierka. pade uker, prodje o minuta, a zatim ga posla da se presvude, pa zatim stempH-r- a, kao Sto je red. Pokoran kao mirno janje sluSa on naredjenje, vrada se u-Wje-l- em. Stemplira ! gleda — 9 mi-ne ta zakaSnjenja. Ukljuduje se odmah u tempo rada kao da 2eM nadoknaditi propuStenih 9 minu-ta. Xe pemafe nikakvo zalaga-nj- e. С.јс!з vrijeme maneierka 01f I DODtjALA MU SRIJEDA 1 PHTAK Jedne tamnc nodi putovala r Crnogorca kroz planinu. Nc-1- h s? bijaSc naobLtdilo, a od grmljavm? da zjciknu uli. Crnogorac jedsn digne glavu, tc de rcdi: — Ama, Sto sc ovo ncbo rasko kotalo? — To se blja sveci na ncbu rcdi de drug J. — Ej, da Jiog da, ako se iko pobio, srijeda i petak paski glavu izgubili! rcdi dc trcdi, kome je post toliko bio dodio. {SaroJna iz llercegotine') prigovora i to samo njumu. On se u dudu pita zaato jer zbilja ne vidi razloga. Oko G sati u veder maneierka zovne Xicka koji u-pr- avo juri sa 20 tanjura u ruka-ma. On sc znustavlja sa terctom i sluSa histericni ton manezerke, koja ga napada radi toga da nije donio mlijeko na odredjeno mje-sto. Xa koncu gospodja maneier-ka na odigled kuhinjskog perso-nala zavrSava sa rijecima: "VI kao da ste gospodin Xick". To bijaSe pak prcviSe. XaS Xick iz-gu- bi svijest, kuhinja i sve u njoj zavrti mu se u mraku, on sc za-bor- avi i nesvjesno, polako pusti tanjure da mu isklizjiu iz ruku. Strahovit trenutak. Gostima u lokalu zastade pilede pedenje u grlu. Oni slabijih nerava pomi-sliS- e na atomske pokusc. Mane lerka prevrnu odi, osoblje zasta-de sa radom. a nai Xick mirno kao u nekom snu ode uz stc-peni- ce, presvude se i tiho kroz lokal pracen pogledima gostiju izidje bez rijedl na ulicu. Gusta magla pritisla grad. Ljudi u prolazu kasljucaju. more autemobila.juri, a naS Xick 5 ru- kama zabitim u diepove razmtS-laj- ci tiho koraea kroz vancou-versku maglovitu hladnu no. T. MARId. Vccou'.cr, dctcmbar 1936. g |
|---|