Henry Kissinger: Put do Pariških mirovnih pregovora 1973
Završetkom Drugog svjetskog rata, SAD, uz SSSR, preuzima glavnu riječ u vođenju svjetske politike. Bipolarni pogled na svijet kojem je prijetilo širenje crvenog virusa natjeralo je Amerikance da se znatno više uključe u svjetska zbivanja nego što su to činili u danima do početka drugog velikog rata....
| Main Author: | |
|---|---|
| Other Authors: | |
| Format: | Master Thesis |
| Language: | Croatian |
| Published: |
Sveučilište u Zagrebu. Fakultet političkih znanosti. Odsjek za političku i socijalnu teoriju.
2016
|
| Subjects: | |
| Online Access: | https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg:309 https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:114:834078 https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg:309/datastream/PDF |
| Summary: | Završetkom Drugog svjetskog rata, SAD, uz SSSR, preuzima glavnu riječ u vođenju svjetske politike. Bipolarni pogled na svijet kojem je prijetilo širenje crvenog virusa natjeralo je Amerikance da se znatno više uključe u svjetska zbivanja nego što su to činili u danima do početka drugog velikog rata. Američki pogled koji se sastojao od idealizma u kojem su oni sami predstavljali ono pravedno i slobodno ih je natjerao na angažman u zemljama diljem planete. Vijetnam je gledan kao ključ za Indokinu koji ne smije pasti u komunističke ruke. Vijetnam, zemlja koja je do američkog izravnog uplitanja već vodila krvavi desetogodišnji rat s Francuzima, nije niti pomišljala na laganu predaju iako su s druge strane stajali vojno superiorni Amerikanci. Administracije koje su uvukle SAD u rat predvođene predsjednikom Johnsonom i njegovim ministrom obrane, Robertom McNamarom, nisu imale ideje kako završiti sukob koji će koštati Amerikance preko 50 000 života njihovih vojnika. Sraz s kulturom o kojoj Amerikanci nisu imali gotovo nikakvih informacija, golema geografska udaljenost, nepristupačan teren, neprijatelj nespreman na predaju i kompromis te demoralizacija vlastitih trupa – sve će to kumovati sve jačoj želji američke javnosti za potpunim povlačenjem iz Vijetnama. Predsjednik Nixon, koji je naslijedio Johnsona, odabire kao posebnog savjetnika za vanjskopolitička pitanja Henryja Kissingera, visokoobrazovanog diplomata. Kissinger, za razliku od svojih prethodnika, traži detaljnu analizu stanja na terenu, traži realistične procjene o mogućnosti završetka rata s obzirom na Nixonovo obećanje o „časnom miru“ gdje Amerikanci neće izgubiti svoj obraz. Kissinger vrlo brzo postaje svjestan činjenice da sa Sjevernim Vijetnamom nema govora o kompromisnoj predaji te shvaća da je jedini američki izlaz u potpunom povlačenju. Istovremeno s postupnim povlačenjem trupa, Kissinger i Nixon naređuju žestoka bombardiranja sjevernovijetnamskih baza u Laosu i Kambodži kako bi oslabili neprijateljsko kretanje te pripremili rat za ... |
|---|