Privatne galerije u Zagrebu koje su pokrenute od 1990. do danas, specijalizirane za umjetnost 20. i 21. stoljeća

• Main Author: Vudrag, Francesca
• Format: Thesis
• Language: Croatian
• Published: 2016
• Subjects: History of art; sami
• Online Access: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/7338/; http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/7338/1/Privatne%20galerije%20u%20Zagrebu%20koje%20su%20pokrenute%20od%201990.%20do%20danas,%20specijalizirane%20za%20umjetnost%2020.%20i%2021.%20stolje%C4%87a.pdf

Na slabljenje uloge galerija u prometu umjetničkim djelima u Hrvatskoj ponajviše je utjecalo osiromašenje društva koje je dovelo do drastičnog pada vrijednosti umjetnina. U takvoj situaciji znatan dio prodaje umjetnina odvija se mimo galerija, isključivo na temelju međusobnih poznanstava. Sami umjetnici su se u potpunosti okrenuli prodaji u ateljeima i izbjegavanju galerija kao posrednika, pa se doima kako su privatne galerije praktički nepotreban sudionik umjetničkog tržišta. Zbog velike raširenosti crnog tržišta privatne galerije jako teško posluju pa same nemaju dovoljno sredstava kako bi adekvatno radile na afirmaciji mladih perspektivnih umjetnika. Tako u našoj sredini nije zaživjela uobičajena inozemna praksa da privatne galerije vode računa o promociji „svojih“ umjetnika tako da održavaju kontakte s kolekcionarima, brinu o oglašavanju u medijima, te nastoje osigurati pozitivne osvrte likovnih kritičara. S druge strane, relativno uspješno poslovanje nekolicine domaćih privatnih galerija temelji se na samoizolaciji hrvatskog tržišta umjetnina koje je u potpunosti okrenuto domaćim autorima te funkcionira prema vrijednosnim kriterijima koji su relevantni samo unutar nacionalnih okvira. U Hrvatskoj su iznimno rijetke one privatne galerije koje su se specijalizirale za određena stilska razdoblja ili autore, a njihova ponuda se uglavnom temelji na tržišnim očekivanjima, pa često imaju i potpuno heterogen repertoar bez jasnih kriterija u selekciji umjetnika. Takvo stanje će, dakako, uvijek biti opravdavano malim tržištem i financijskom neisplativošću. Naravno, to su činjenice u trenutačnoj ekonomskoj situaciji kakva vlada u Hrvatskoj, a one su se, nažalost, često pokazale nepokolebljivima u brojnim slučajevima kratkotrajnog djelovanja pojedinih privatnih galerija s ambicioznijim planovima. Zbog toga bi one privatne galerije koje rade na afirmaciji mladih umjetnika i na uspostavljanju mostova međunarodne suradnje trebale dobiti veću potporu od državnih vlasti, u vidu financijske podrške i uvođenja poreznih olakšica. Može se konstatirati kako privatne inicijative u galerijskom sektoru obilježava nestalnost te nedovoljna promišljenost na planu poduzetničkih aktivnosti. Galeristi bi trebali voditi računa o marketingu kako bi privukli sponzore, te bi na taj način mogli osigurati sredstva za ozbiljniji izlagački program koji je u trenutačnoj situaciji u značajnoj mjeri zanemaren. No, takve inicijative neće naići na plodno tlo sve dok se ne suzbije neuređenost umjetničkog tržišta koja destimulira privatna ulaganja na ovom području. Osim toga, jedan od najvažnijih zadataka svakog galerista je edukacija kolekcionara koji će postati njegovi stalni klijenti jer je to zapravo jedina garancija kontinuiranog financijskog prosperiteta galerije. Posljednjih desetak godina u Hrvatskoj se povećao broj privatnih kolekcionara, ali i poslovnih subjekata koji su spremni ulagati u umjetnost, što daje barem neku nadu da bi u budućnosti moglo doći do konsolidacije umjetničkog tržišta. Što se tiče uloge privatnih galerija u tom procesu nužno je njihovo jasnije profiliranje, kako u sadržajnom tako i u vrijednosnom usmjerenju. Oporavljanju galerijskog sektora ponajviše bi moglo pridonijeti uvođenje posebnog zakona kojim će se regulirati kupoprodaja umjetnina po uzoru na razvijene zemlje. Tu se prvenstveno radi o zakonskoj obavezi izdavanja računa prilikom prodaje, te utvrđivanju sankcija za kršenje spomenutog propisa. Dakle, iznimno je važno provoditi poreznu inspekciju u svim oblicima kupoprodaje umjetnina. Tada bi se zasigurno i sami umjetnici prije odlučili na prodaju preko galerista, umjesto da sami troše vrijeme i energiju na marketinške i prodajne aktivnosti. U nereguliranim uvjetima kakvi danas vladaju na tržištu umjetnina u Hrvatskoj svaki od aktera se snalazi na svoj način u pokušaju preživljavanja, pa tako galeristi velik dio prodaje umjetnina obavljaju „ispod stola“ gdje kupac plaća gotovinom. Tada ne postoji trag promjena u vlasništvu pojedine umjetnine, pa se na taj način izbjegava plaćanje poreza. Naposljetku, kako bi u budućnosti došlo do razvoja galerističke scene u Hrvatskoj nužno je ostvariti nekoliko preduvjeta: u što većoj mjeri suzbiti sivo i crno tržište umjetnina, osigurati veću medijsku zastupljenost tema vezanih uz umjetnička događanja, potaknuti galerije na čvršće profiliranje svog programa, te raditi na širenju ideje da su privatne galerije iznimno važan sudionik u trgovini umjetninama bez kojeg sami umjetnici ne mogu dobiti kvalitetnu promociju koja će im jamčiti dobar plasman na tržištu.