Teorija vrednovanja arhivskoga gradiva u praksi

U pregledu literature unutar arhivističke zajednice u zadnjih nekoliko desetaka godina, uvijek se iznova postavlja dvostruko pitanje: Što je vrednovanje arhivskog gradiva i kako ga provesti? Na prvi dio pitanja daje se odgovor određivanjem definicije samog vrednovanja, koja i dalje varira na međunar...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Pavelić, Katarina
Format: Text
Language:Croatian
Published: 2018
Subjects:
Online Access:http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/10592/
http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/10592/1/Pavelic_zavr%C5%A1ni.pdf
Description
Summary:U pregledu literature unutar arhivističke zajednice u zadnjih nekoliko desetaka godina, uvijek se iznova postavlja dvostruko pitanje: Što je vrednovanje arhivskog gradiva i kako ga provesti? Na prvi dio pitanja daje se odgovor određivanjem definicije samog vrednovanja, koja i dalje varira na međunarodnoj razini. Kao odgovor na drugi dio pitanja javljaju se razne teorije vrednovanja, kao što su one H. Jenkinsona, T. R. Schellenberga, T. Cooka i dr. Svaka od tih teorija vrednovanju arhivskog gradiva pristupa na drugačiji način, ovisno o samom autoru i njegovom viđenju arhiva kao baštinske institucije. Odgovor na postavljeno pitanje pokušavao se stoga naći u stvaranju teorijskih smjernica, koje će omogućiti “bezbolno” provođenje vrednovanja. Međutim, teorija se ne mora uvijek provesti u djelo, što je vidljivo upravo u arhivističkoj zajednici. Na temelju anketa Barbare Craig i Caroline Williams autorica je pokušala ukazati na nesuglasice između teoretičara i samih arhivista koji provode vrednovanje. Dok se u teoriji vrednovanje smatra jednom od najvažnijih zadaća arhivista, u praksi vrednovanje često ima važnost samo za organizaciju u kojoj arhivist radi. Uz to se može uočiti nejednakost između teorije koju neke institucije provode “na papiru” i prakse koju provode sami arhivisti. Ono što su Craig i Williams zaključile jest da se arhivisti i dalje oslanjaju na vlastiti osjećaj za vrijednost, zbog čega im teorijske smjernice nisu ni potrebne. Prema tome, kolika je relevantnost teorijskih pristupa vrednovanja u samoj arhivskoj praksi? In the review of literature within the archival community in the last few decades, a twofold question is always raised: What is archival appraisal and how to implement it? The first part of the question gave the community a definition of the term ‘archival appraisal’, but the definition varies internationally. In response to the second part of the question there are various theories of appraisal, like those of H. Jenkinson, T. R. Schellenberg, T. Cook etc. Each of these theories has a different approach to appraisal, depending on the author and his vision of the archive as a cultural heritage institution. The theories try to outline guidelines, which will make the appraisal an easy process. However, the theory does not always have to be put into practice, which is abundantly clear in the archival community. Based on the surveys conducted by Barbara Craig and Caroline Williams, the author of this thesis tried to point out the disagreement between theorists and practitioners when it comes to archival appraisal. In theory, appraisal is considered to be the prime archival task, but practice indicates that the importance of appraisal depends on institutional policies. In addition, an institution can claim to prefer one appraisal theory, when in reality the archivists carry out their own ideas. Craig and Williams both came to the conclusion that archivists still rely on their intuitive understanding of value, and consequently theories are no longer needed. Accordingly, is any theory at all relevant to the practice of archival appraisal?