Atribucijski stil mlađih adolescenata iz dvoroditeljskih i rastavljenih obitelji

Atribucijski stil sklonost je ka određenom obliku kauzalnog zaključivanja u različitim situacijama i u različito vrijeme (Abramson i sur., 1978).Predstavlja relativno stabilan obrazac objašnjavanja događaja i ukoliko nema intervencije, ostaje doživotan (Buchanan i Seligman, 1995). Djetinjstvo i rana...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Pedić, Paula
Other Authors: Nekić, Marina
Format: Bachelor Thesis
Language:Croatian
Published: Sveučilište u Zadru. Odjel za psihologiju. 2017
Subjects:
Online Access:https://repozitorij.unizd.hr/islandora/object/unizd:1459
https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:162:290915
https://repozitorij.unizd.hr/islandora/object/unizd:1459/datastream/PDF
Description
Summary:Atribucijski stil sklonost je ka određenom obliku kauzalnog zaključivanja u različitim situacijama i u različito vrijeme (Abramson i sur., 1978).Predstavlja relativno stabilan obrazac objašnjavanja događaja i ukoliko nema intervencije, ostaje doživotan (Buchanan i Seligman, 1995). Djetinjstvo i rana adolescencija formativna su razdoblje za oblikovanje atribucijskog stila. Meta analize pokazuju kako roditeljska rastava često dovodi do različitih negativnih efekta kod adolescenata (Amato i Keith), kao i da adolescenti često okrivljuju sami sebe za razvod braka (Kruk, 2015). Ovisno o tome kako je proces rastave tekao, adolescenti rastavu percipiraju kao pozitivan ili kao negativan događaj (Majzub, Mansor, 2012). Pod pretpostavkom da roditeljska rastava za adolescente predstavlja negativan događaj i da adolescenti okrivljuju sami sebe za takav događaj, postavlje se pitanje primjenjuju li adolescenti takve atribucije i za druge negativne događaje u svojim životima, odnosno atribuiraju li negativne događaje samima sebi, doživljavaju li ih stabilnima i globalnima? Cilj istraživanja jest utvrditi razlikuju li se mlađi adolescenti iz dvoroditeljskih i rastavljenih obitelji u atribucijskom stilu. U istraživanju je sudjelovalo 98 učenika osnovnoškolske dobi (5.-7. razred), koji su ispunili revidiranu verziju Upitnika atribucijskog stila kod djece (CASQ-r). Dobiveni rezultati ukazuju na razliku u atribuiranju negativnih životnih događaja mlađih adolescenata iz dvoroditeljskih i rastavljenih obitelji, pri čemu oni iz rastavljenih obitelji imaju pesimističniji atribucijski stil atribuiranja od svojih vršnjaka iz dvoroditeljskih obitelji. Nadalje, u atribuiranju pozitivnih životnih događaja, kao i ukupnom atribucijskom stilu (kada su uzeti u obzir i pozitivni i negativni događaji) nije uvrđena razlika između mlađih adolescenata iz dvoroditeljskih i rastavljenih obitelji. Attributional style is a person's characteristic tendencies when inferring the cause of behavior or events (Abramson et al., 1978). It is a relatively ...