Sveučilište i obrazovanje za održivi razvoj: analiza pretpostavki uspješne implementacije u temeljne akademske djelatnosti : doktorski rad

• Main Author: Rončević, Nena
• Other Authors: Rafajac, Branko
• Format: Doctoral or Postdoctoral Thesis
• Language: Croatian
• Published: Sveučilište u Rijeci. Filozofski fakultet u Rijeci. Odsjek za pedagogiju. 2011
• Subjects: INTERDISCIPLINARNA PODRUČJA ZNANOSTI. Obrazovne znanosti (psihologija odgoja i obrazovanja; sociologija obrazovanja; politologija obrazovanja; ekonomika obrazovanja; antropologija obrazovanja; neuroznanost i rano učenje; pedagoške discipline); INTERDISCIPLINARY AREAS OF KNOWLEDGE. Educational Sciences (Child and Educational Psychology; Sociology of Education; Political Science of Education; Economics of Education; Anthropology of Education; Neurosciences and Early Learning; Educational Disciplines); Visokoškolsko obrazovanje. Sveučilišta. Akademski studij; Higher education. Universities. Academic study; info:eu-repo/classification/udc/378(043.3); obrazovanje za održivi razvoj; sveučilište i održivi razvoj; implementacija održivosti u akademske djelatnosti; education for sustainable development; university and sustainable development; implementation of the sustainable development in the university education; sami
• Online Access: https://www.unirepository.svkri.uniri.hr/islandora/object/svkri:3552; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:188:974778; https://www.unirepository.svkri.uniri.hr/islandora/object/svkri:3552/datastream/PDF

Ako prihvatimo koncept održivog razvoja kao cilj razvoja i održivost kao razvojni kriterij, onda su odgoj i obrazovanje za održivi razvoj mehanizmi u postizanju održivog razvoja, odnosno socijetalni alat koji može pomoći u stvaranju održive budućnosti. Teorijska analiza ukazala je kako su u postizanju održive budućnosti nužne promjene i rekonceptualizacija obrazovanja. Međutim, time se otvaraju mnogostruka pitanja, a odgovor na njih nije jednostavan i nikako ne može biti jednoznačan te zahtjeva holističko promišljanje. Neka od pitanja koja se otvaraju i zahtijevaju odgovor su: Kako postići konsenzus o održivom razvoju kao temeljnom cilju? Kako potaknuti proces promjena? Koji su mehanizmi kojima se može potaknuti promjena? Tko je odgovoran za promicanje i implementaciju obrazovanja za održivi razvoj/održivost? Kako ponovno osmisliti kurikulum? Koji su sadržaji održivosti? Kako podučavati održivost? Kako istraživati održivost i kako na temelju dobivenih spoznaja podučavati održivost? Jedan od mogućih odgovora je model integracije održivosti u obrazovanje (Sterling, 2004 b.), jer se radi o cjelovitom promišljanju i pristupu obrazovanju, gdje održivost nije samo dodatak postojećim strukturama i kurikulumima već implicira promjenu fundamentalne epistemologije u našoj kulturi kao i obrazovnim mišljenjima i praksama. I drugi autori naglašavaju kako nam je u postizanju održivog razvoja potrebna nova (akademska) profesionalna kultura i novi načini doživljavanja realnosti. Uloga visokoškolskih institucija u istraživanju i promociji održivog razvoja, odnosno obrazovanja za održivi razvoj, evidentno je ključna jer se istovremeno radi o edukaciji ljudi koji će uskoro donositi nove razvojne odluke, ali i o edukaciji ljudi koji će sami uskoro educirati mlađe naraštaje. Sveučilišta su oduvijek bila generatori i diseminatori znanja, a danas ih je potrebno podsjetiti na odgovornost koju nose. Analiza je pokazala kako je održivost, odnosno implementacija održivog razvoja na sveučilištima, važna za sve djelatnosti: nastavu, ...