Sintaktička obilježja učeničkih samoopisa u mlađoj školskoj dobi

Sintaktički razvoj omogućava djeci povezivanje različitih riječi u rečenice i proizvodnju iskaza kojim izražavaju svoje želje, interese i mišljenje. Usvajanje novih sintaktičkih ustrojstava obilježava rani sintaktički razvoj, a kasniji sintaktički razvoj očituje se u kombiniranju postojećih ustrojst...

Full description

Bibliographic Details
Main Author: Krejči, Andrea
Other Authors: Smajić, Dubravka
Format: Master Thesis
Language:Croatian
Published: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti. 2020
Subjects:
Online Access:https://repozitorij.unios.hr/islandora/object/foozos:1471
https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:141:138488
https://repozitorij.unios.hr/islandora/object/foozos:1471/datastream/PDF
Description
Summary:Sintaktički razvoj omogućava djeci povezivanje različitih riječi u rečenice i proizvodnju iskaza kojim izražavaju svoje želje, interese i mišljenje. Usvajanje novih sintaktičkih ustrojstava obilježava rani sintaktički razvoj, a kasniji sintaktički razvoj očituje se u kombiniranju postojećih ustrojstava u dulje, višestruko složene rečenice. Dijete u dobi od treće do četvrte godine već počinje stvarati gramatički pravilne rečenice. Sintaktički razvoj nastavlja se i tijekom osnovnoškolskoga obrazovanja, premda sporije, ali je vidljivo da rečenice postaju složenije i smisleno povezanije. Svrha je ovoga rada utvrditi i usporediti osnovna sintaktička obilježja sastavaka (samoopisa) s obzirom na vrste proizvedenih rečenica dviju generacija učenika mlađe školske dobi, koji su napisani u razmaku od gotovo dva desetljeća. Osim uspoređivanja tih sintaktičkih obilježja u sastavcima dviju generacija učenika – bivše i sadašnje, uspoređuju se isto tako i obilježja unutar iste generacije s obzirom na dob učenika, odnosno između drugoga i četvrtoga razreda. Dobivenim usporedbama htjelo se utvrditi kojim se vrstama rečenica najviše, a kojima najmanje služi svaka od tih generacija u svojem pisanom izražavanju i je li vremenski razmak od gotovo dva desetljeća utjecao na razlike u proizvodnji određenih vrsta rečenica u istoj dječjoj dobi. Istraživanje je obuhvatilo 68 sastavaka (samoopisa) u kojima su ispitanici opisali sami sebe. Pola samoopisa, njih 34, prikupljeno je 2001. godine, dok su ostala 34 samoopisa prikupljena 2020. godine. Dobiveni su rezultati pokazali da u obje generacije prevladavaju jednostavne proširene rečenice pa složene rečenice zauzimaju manji udio od očekivanoga. Ipak, ističu se pojedini razredi u tim generacijama. Učenici 2. razreda 2001. godine u svojim su samoopisima upotrijebili najveći postotak složenih rečenica, čak 41,11 %, dok je kod ostalih ispitanih skupina taj postotak bio znatno manji. Istraživanje je pokazalo da su učenici mlađe školske dobi i danas skloniji pisanju jednostavnih proširenih ...