12, Ugljik-12

• Main Authors: Krstulović, Luka, Matić, Josipa, Saftić, Dijana, Tokić, Vedrana
• Format: Conference Object
• Language: Croatian
• Published: 2011
• Subjects: Astronomy and Astrophysics; Organic Chemistry; Malo; Sav’; sami
• Online Access: http://fulir.irb.hr/316/; http://fulir.irb.hr/316/1/Tokic_et_al_ZS3V_2011-poster.pdf

Odakle dolazi sav taj ugljik na kojem je baziran život oko nas? Stvaranje ugljika ide u dva koraka: uhvatom druge jezgre 4He nastaje 8Be, nestabilna jezgra, no u jezgri zvijezde uvijek ima barem malo 8Be, koji s još jednim 4He, stvara 12C u pobuđenom stanju. Fizičar Hoyle je uvidio da je mala vjerojatnost da se te tri jezgre 4He poslože tako da tvore 12C. Predvidio je stanje u 12C čiju energiju pobuđenja je naštimao tako da omogući stvaranje 12C u zvijezdama. To Hoyleovo stanje nalazi se na 7,65 MeV. Teže zvijezde svoj život će završiti u eksploziji supernove, koja raspršuje nastale elemente u svemir. Svi teži elementi na Zemlji, i u nama, potječu od eksplozija supernovih. “Promatrajući“ ugljik na Zemlji stvari postaju opipljivije i možemo reći da od njih počinje život kakav poznajemo i sve što uz njega vezujemo. Put do prepoznavanja uloge ugljikovih spojeva vodio je preko nekoliko ključnih otkrića. 1869. švicarski liječnik Friedrich Miescher otkrio je molekule koje sadrže mnoštvo ugljika, dušika, kisika i vodika. Bile su to nukleinske kiseline. Phoebus Levene je 1919. otkrio njihove sastavnice. Pokus Fredericka Grifftha iz 1928. udario je temelje modernoj biologiji i genetici te je 1944. objavljeno kako molekule DNA nose kompleksne biološke informacije, tj. tvore gene. Naposlijetku, 1953. Francis Crick i James Watson opisali su model dvostruke uzvojnice lanca DNA. Tako je ljudska vrsta razotkrila tajnu svog postojanja, ali i otvorila mogućnost odgovora na izazove iz svijeta mikroorganizama. Dosadašnji uspjeh procijenite sami.