Mungos na otoku Mljetu

• Main Author: Klarić, Dorja
• Other Authors: Margaletić, Josip
• Format: Bachelor Thesis
• Language: Croatian
• Published: Sveučilište u Zagrebu. Šumarski fakultet. Zavod za zaštitu šuma i lovno gospodarenje. 2020
• Subjects: Mungos; Mljet; Mongoose; BIOTEHNIČKE ZNANOSTI. Šumarstvo. Urbano šumarstvo i zaštita prirode; BIOTECHNICAL SCIENCES. Forestry. Urban Forestry and Nature Conservation; sami
• Online Access: https://zir.nsk.hr/islandora/object/sumfak:1931; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:108:382711; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/sumfak:1931; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/sumfak:1931/datastream/PDF

Mungosi su male životinje, izduženog tijela, kitnjastog repa i šiljaste glave. Kreću se na izrazito niskim nogama. Boja njihove dlake varira između smeđe i sive sa srebrnim odsjajem. Prepoznatljivi su po tome što na obrazima i ispod brade imaju crvenkastu dlaku. Mungosi nemaju mirisne žlijezde. Na očima imaju opnu koja sprječava ulazak prašine u oči. Iznimno su vješti lovci. Mungosi su prirodni neprijatelji zmija. Za razliku od ostalih životinja, mungosi su otporniji na otrov zmija. Zmije usmrte tako da ih ugrizu za vrat te izbjegnu dodir s otrovom. Uz zmije glavnu hranu mu predstavljaju kukci, gmazovi, perad što čini veliku štetu stanovništvu otoka Mljeta. Mungosi su prirodno rasprostranjeni u Aziji, Africi, a najviše u Indiji. Šupljine u stijenama, pukotine u drvima pretvaraju u svoja skloništa ili sami kopaju brloge. U Hrvatsku su mungosi unešeni upravo zbog zmija otrovnica. Na otok Mljet uvezeno je 1910. godine 11 mungosa (7 mužjaka i 4 ženke). Zatim su se širili na ostale hrvatske otoke kao što su Hvar, Korčula, a danas žive i na otoku Pelješcu. Negativna strana unosa mungosa bila je što su nakon što su pojeli sve zmije prešli na stoku lokalnog stanovništva. Istrebljenjem zmija došlo je do poremećaja prirodne ravnoteže na otoku Mljetu.