Nova otkrića u humanoj reprodukciji i njihova primjena u metodama potpomognute oplodnje
Potpomognuta oplodnja specijalizirana je grana medicine čiji je konačni cilj oplodnja jajne stanice, implantacija embrija i razvitak trudnoće. Iako je sama osnova metoda potpomognute oplodnje ostala ista, nova otkrića uvelike pomažu povećanju njihove uspješnosti. Najčešći postupci potpomognute oplod...
Main Author: | |
---|---|
Other Authors: | |
Format: | Bachelor Thesis |
Language: | Croatian |
Published: |
Sveučilište u Zagrebu. Prirodoslovno-matematički fakultet. Biološki odsjek.
2020
|
Subjects: | |
Online Access: | https://zir.nsk.hr/islandora/object/pmf:8777 https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:639231 https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/pmf:8777 https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/pmf:8777/datastream/PDF |
Summary: | Potpomognuta oplodnja specijalizirana je grana medicine čiji je konačni cilj oplodnja jajne stanice, implantacija embrija i razvitak trudnoće. Iako je sama osnova metoda potpomognute oplodnje ostala ista, nova otkrića uvelike pomažu povećanju njihove uspješnosti. Najčešći postupci potpomognute oplodnje su in vitro fertilizacija i intracitoplazmatska injekcija spermija. Od velikog je značaja poznavanje morfologije i fiziologije jajne stanice koja ima ključnu ulogu u samom procesu oplodnje. Veliki napredak predstavlja usavršavanje sastava hranidbene podloge za jajnu stanicu i sami embrij. Zbog toga je važno poznavanje njihovog metabolizma, odnosno ekspresije gena. Također, za veliki udio spontanih pobačaja odgovorno je neuspješno oslobađanje embrija iz ZP, zbog čega se provode istraživanja čimbenika koji utječu na taj proces. Važan dio potpomognute oplodnje je i krioprezervacija; dugotrajna pohrana embrija ili jajnih stanica vitrifikacijom (naglim smrzavanjem) pri čemu dolazi do osmotskog stresa koji može biti ublažen raznim antioksidansima. Ponekad se parovi odlučuju za potpomognutu oplodnju ukoliko postoji velika vjerojatnost nasljeđivanja neke genske bolesti, pri čemu glavnu ulogu ima preimplantacijska genska dijagnostika. Ona obuhvaća razne novorazvijene metode od kojih su najčešće komparativna genomska hibridizacija na čipu, SNP mikročipovi, kvantitativna lančana reakcija polimeraze i sekvenciranje sljedeće generacije. Novija istraživanja pokazala su veću stopu uspješnosti ukoliko je biopsija izvršena na embriju u stadiju blastociste umjesto morule. Svrha preimplantacijske genetske dijagnostike je probiranje normalnih, zdravih embrija koji će biti transferirani u maternicu ili pohranjeni krioprezervacijom. Na taj način moguće je detektirati mozaicam (prisutnost dviju ili više staničnih linija s različitim brojem kromosoma), monogenske poremećaje, poliploidiju, aneuploidiju, delecije, duplikacije, translokacije i druge kromosomske abnormalnosti te mjeriti gensku ekspresiju. Assisted reproductive technology ... |
---|