Invazivne vrste mekušaca u Jadranskom moru

• Main Author: Drnić, Martina
• Other Authors: Lajtner, Jasna
• Format: Bachelor Thesis
• Language: Croatian
• Published: Sveučilište u Zagrebu. Prirodoslovno-matematički fakultet. Biološki odsjek. 2016
• Subjects: invazivne vrste; mekušci; Jadransko more; invasive species; molluscs; Adriatic sea; PRIRODNE ZNANOSTI. Biologija; NATURAL SCIENCES. Biology; Crassostrea gigas
• Online Access: https://zir.nsk.hr/islandora/object/pmf:2548; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:897468; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/pmf:2548; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/pmf:2548/datastream/PDF

Invazivne vrste su vrste koje prirodno ne žive na nekom području, već su u njega dospjele namjernim ili slučajnim unošenjem, a svojim naseljavanjem i širenjem negativno utječu prvenstveno na bioraznolikost. U Jadranu živi nekoliko vrsta invazivnih mekušaca, a u radu su detaljnije obrađene dvije vrste puževa, Rapana venosa i Crepidula fornicata, te dvije vrste školjkaša, Crassostrea gigas i Mya arenaria. Rapana venosa veliki je azijski puž, iznimno je prilagodljiv i ima visok ekološki fitnes. U sjevernom Jadranu je pronađen 1973.godine. Zbog svoje grabežljivosti smatra se jednom od najnepoželjnih invazivnih vrsta širom svijeta, a može utjecati na prirodne i kultivirane populacije kamenica, dagnji i drugih mekušaca. Crepidula fornicata sjevernoamerička je vrsta rasprostranjena u sjevernom Jadranu. U Europu je unesena 1970-ih, a u Jadranu se pojavljuje nešto kasnije. Štetnik je na kamenicama i dagnjama. Vrsta Crassostrea gigas azijska je vrsta školjkaša vrlo otporna na okolišni stres. Zabilježena je u cijelom Jadranu, a jednom uspostavljena populacija dovodi do promjene staništa, uzrokuje eutrofikaciju, a također i probleme kod uzgoja školjkaša. Zbog velikog utjecaja na okoliš, ova je vrsta proglašena jednom od 100 najinvazivnijih stranih vrsta u Europi. Mya arenaria široko je rasprostranjena vrsta zbog svoje prilagodljivosti različitim okruženjima. Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike. Najstarija je dokumentirana vrsta koja je introducirana u europske vode, a u Sredozemlju se pojavljuje 1976. godine. U kompeticiji je s drugim vrstama, uzrokuje abiotičke promjene i koristi resurse. Zbog svoje veličine, brojnosti, dugovječnosti i jednostavnosti prepoznavanja koristi se kao indikatorska vrsta i vrsta pogodna za monitoring. Vrste C. gigas i M. arenaria unesene su i šire se balastnim vodama i preko obraštaja brodova, a osim ovim putem, vrste R. venosa i C. fornicata unose se i šire različitim vektorima te slučajnim prijenosima u akvakulturi (mlađi kamenica). Otkriveno je da C. gigas ima pozitivan efekt na druge invazivne ...