В ритме танца: изображение сцен бала в русской литературе XIX в. на примере романа «Анна Каренина» Л. Н. Толстого

• Main Author: Tokić, Antea
• Other Authors: Vojvodić, Jasmina
• Format: Bachelor Thesis
• Language: Russian
• Published: Sveučilište u Zagrebu. Filozofski fakultet. Odsjek za istočnoslavenske jezike i književnosti. 2022
• Subjects: HUMANISTIČKE ZNANOSTI. Filologija. Slavistika; HUMANISTIC SCIENCES. Philology. Slavic Studies; Bal; ples; kronotop; Anna Karenina; princip praćenja; prijenos pozornosti; detalji; бал; танец; хронотоп; Анна Каренина; принцип отслеживания; перенос внимания; детали; Bala; Turgeneva; sami
• Online Access: https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffzg:6335; https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:276999; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/ffzg:6335; https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/ffzg:6335/datastream/PDF

U ovome se radu analizira scena bala iz romana Anna Karenina L. N. Tolstoja, koja igra važnu ulogu prekretnice u radnji. Preko nje se problematizira i općenitiji kronotop bala kakav se pojavljuje u devetnaestostoljetnoj ruskoj književnosti (primjerice u Puškinovom Evgeniju Oneginu, Lermontovljevu Junaku našeg doba ili Ocima i djeci Turgeneva – pronalaze se opća mjesta). Upravo je bal u Anni Kareninoj posebno pogodan za obradu, jer radnju upisuje u svih pet plesova-sastavnica bala. Svaki od njih imao je svoj karakter: svečani (poloneza), intimni (valcer), lepršavi (kadrila), ili energični (kakva je bila mazurka, kulminacija bala), te razigrani (kotiljon). Razlikovali su se i po mogućnosti za koketiranje, te po vrsti razgovora kakav se mogao i trebao voditi tijekom plesa. Pokazuje se kako radnja prati ritam i značaj koji nameću sami plesovi, tj. njihove karakteristike i karakteristike „propisanih“ razgovora – osobitu pozornost zahtijeva mazurka, tijekom koje su bile uobičajene i zaruke. Uz izlaganje principa bala kao organizacijskog sredstva radnje, kroz ovaj završni rad objašnjava se i teza da tijekom scene bala dolazi do prijenosa pozornosti autora i čitatelja s Kitty Ščerbacke na naslovnu junakinju. Pozornost se udjeljuje i teatralnosti te scene, sadržane ne samo u liku Korsunskog – „režisera“ plesa (a time i fabule), već i u bogatim opisima ženske odjeće i ukrasa, koji svaki pojedinačno nose svoju simboliku.