В ритме танца: изображение сцен бала в русской литературе XIX в. на примере романа «Анна Каренина» Л. Н. Толстого
U ovome se radu analizira scena bala iz romana Anna Karenina L. N. Tolstoja, koja igra važnu ulogu prekretnice u radnji. Preko nje se problematizira i općenitiji kronotop bala kakav se pojavljuje u devetnaestostoljetnoj ruskoj književnosti (primjerice u Puškinovom Evgeniju Oneginu, Lermontovljevu Ju...
Main Author: | |
---|---|
Other Authors: | |
Format: | Bachelor Thesis |
Language: | Russian |
Published: |
Sveučilište u Zagrebu. Filozofski fakultet. Odsjek za istočnoslavenske jezike i književnosti.
2022
|
Subjects: | |
Online Access: | https://zir.nsk.hr/islandora/object/ffzg:6335 https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:276999 https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/ffzg:6335 https://repozitorij.unizg.hr/islandora/object/ffzg:6335/datastream/PDF |
Summary: | U ovome se radu analizira scena bala iz romana Anna Karenina L. N. Tolstoja, koja igra važnu ulogu prekretnice u radnji. Preko nje se problematizira i općenitiji kronotop bala kakav se pojavljuje u devetnaestostoljetnoj ruskoj književnosti (primjerice u Puškinovom Evgeniju Oneginu, Lermontovljevu Junaku našeg doba ili Ocima i djeci Turgeneva – pronalaze se opća mjesta). Upravo je bal u Anni Kareninoj posebno pogodan za obradu, jer radnju upisuje u svih pet plesova-sastavnica bala. Svaki od njih imao je svoj karakter: svečani (poloneza), intimni (valcer), lepršavi (kadrila), ili energični (kakva je bila mazurka, kulminacija bala), te razigrani (kotiljon). Razlikovali su se i po mogućnosti za koketiranje, te po vrsti razgovora kakav se mogao i trebao voditi tijekom plesa. Pokazuje se kako radnja prati ritam i značaj koji nameću sami plesovi, tj. njihove karakteristike i karakteristike „propisanih“ razgovora – osobitu pozornost zahtijeva mazurka, tijekom koje su bile uobičajene i zaruke. Uz izlaganje principa bala kao organizacijskog sredstva radnje, kroz ovaj završni rad objašnjava se i teza da tijekom scene bala dolazi do prijenosa pozornosti autora i čitatelja s Kitty Ščerbacke na naslovnu junakinju. Pozornost se udjeljuje i teatralnosti te scene, sadržane ne samo u liku Korsunskog – „režisera“ plesa (a time i fabule), već i u bogatim opisima ženske odjeće i ukrasa, koji svaki pojedinačno nose svoju simboliku. |
---|